Iz jednog hadisa koji se nalazi u Buhariju, spominje se, jedna osoba koja je čula da je otvoreno rekao tokom života hazreti Omera (ra), (koji je bio tadašnji halifa) da će nakon njegove smrti, glasati za tu i tu osobu . Također je rekao da je hazreti Ebu Bekr (ra) izabran u stanju žurbe i haosa što znači da mu je pogrešno dodijeljen status Halife. Čuvši to, hazreti Omer (ra) se jako rastužio. Kasnije se hazreti Omer (r.a.) obratio Muslimanima i objasnio da su nakon smrti Časnog Poslanika (savs) neki Muslimani bili mišljenja da bi Halifa trebao biti među njegovim potomcima jer će oni imati dublje razumijevanje religije i ljudi bi pokazali poslušnost porodici s ljubavlju. Druga grupa Muslimana smatrala je da Halifa treba da bude od Muhadžira, jer su oni najviše proveli vremena uz Časnog Poslanika (savs) i Halifa bi trebao da bude od Kurejšija, zato što bi cijela Arabija ih slušala. Dok je treća grupa vjerovala da budući da je Časi Poslanik (savs) preminuo u Medini i da su Ensarije imali mnogo jači utjecaj u Medini, smatrali su da će oni moći obavljati ovu dužnost. Nakon nekog vremena rasprave, odlučeno je o prijedlogu hazreti Omera (ra) da se slože za odanost najboljem među Muhadžirima, to je značilo da nema osobe koja je dostojnija od hazreti Ebu Bekra (ra) za poziciju halife . Nakon ovoga, svi su se zakleli i dali baiat (zakletvu) hazreti Ebu Bekru (ra).