U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Related Contents from Topics

Život Poslanika II Protjerivanju plemena Benu Nezira

Peti Halifa i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tašahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti da priča o događajima u vezi sa jevrejskim plemenom Banu Nadir i njihovom zavjerom da ubiju Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Bog taj koji je zaštitio Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs) je bio obaviješten o zavjeri Jevreja putem objave. Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dobio objavu o zavjeri koju su skovali Jevreji, on je odmah ustao i vratio se u Medinu.

Ashabi su sustigli Časnog Poslanika (savs) u Medini gdje ih je obavijestio o onome što se dogodilo.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je jedan Jevrejin čuo da su Jevreji iz Banu Nadira u zavjeri da ubiju Časnog Poslanika (savs). Kada ih je upitao šta rade, oni su ga obavijestili da planiraju ubiti Časnog Poslanika Muhammeda (savs). Jevrej ih je pitao da li znaju gde se nalazi.

Rekli su da je sjedio u blizini. Jevrej ih je obavijestio da je upravo vidio Časnog Poslanika (savs) kako ulazi u Medinu. Kada su čuli ovu vijest, Jevreji iz Banu Nadira ostali su zaprepašteni.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem odugovlačio da se vrati svojim drugovima iz Benu Nadira, hazreti Ebu Bekr (ra) je rekao da je Časni Poslanik (savs) sigurno dobio neku naredbu od Boga i tako počeli su da se vraćaju prema Medini.

Usput ih je neko obavijestio da je Časni Poslanik (savs) upravo ušao u Medinu. Po dolasku u Medinu, Časni Poslanik (savs) ih je obavijestio o tome šta su Jevreji planirali učiniti. On nije obavijestio ashabe ranije jer nije bilo neposredne prijetnje za njih i Časni Poslanik (savs) je znao da će ashabi na kraju doći tražiti njega.

Tom prilikom je objavljen sljedeći kur'anski ajet: ”O vjernici! Sjetite se Allahove blagodati prema vama kad je jedan narod čvrsto odlučio da ispruži svoje (zlonamjerne) ruke prema vama, ali je On zaustavio njihove ruke od vas; i bojte se Allaha. A u Allaha vjernici treba da se uzdaju.’ (Časni Kur'an  5:12)

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Očigledno, izgledalo je kao da su se obradovali dolasku Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i zamolili su ga da sjedne dok su oni otišli i odmah sredili novac. Kao takav, Časni Poslanik (savs) je zauzeo mjesto u hladu zida zajedno sa svojim drugovima, a Banu Nadir se povukao na jednu stranu kako bi raspravljao.

Očigledno je izgledalo kao da se dogovaraju za novac, ali umjesto ovoga, zapravo su smislili da je ovo savršena prilika. Mislili su da dok Muhamed (savs) sjedi u hladu kuće uz zid; ako bi se neko popeo na vrh kuće sa suprotne strane i bacio veliki kamen na Časnog Poslanika (savs), mogao bi biti gotov jednom zauvijek. Među Jevrejima, pojedinac po imenu Salam bin Mashkam suprotstavio se ovoj ideji i tvrdio da je ovo čin izdaje, i da je prekršio uslove njihovog sporazuma sa Časnim Poslanikom (savs), ali ostali nisu obratili pažnju.

Konačno, Jevrej po imenu Amr bin Jahhash popeo se na vrh kuće sa veoma velikim kamenom i spremao se da ga otkotrlja odozgo, ali se prenosi da je Uzvišeni Bog obavijestio Časnog Poslanika (savs) za ovaj zlokobni plan Jevreja putem objave. Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odmah ustao, a to je bilo toliko neočekivano da su njegovi drugovi, kao i Jevreji, pomislili da je Časni Poslanik (savs) ustao da se pobrine za hitnu stvar.  Stoga su nastavili mirno sjediti i čekati Časnog Poslanika (savs).

Međutim, Časni Poslanik (savs) je odmah otišao u Medinu. Ashabi su neko vrijeme čekali Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ali kada se on nije vratio, ustali su zabrinuti i tokom potrage za Časnim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, na kraju su vidjeli i svoj put do Medine. Tada je Časni Poslanik (savs) obavijestio ashabe o opasnoj zavjeri Jevreja.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 378-379)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da nakon što su shvatili da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem otišao, Jevreji Banu Nadira su se počeli osjećati veoma posramljenim. Jedan Jevrej se zakleo Torom i rekao da je Časni Poslanik (savs) sigurno primio objavu koja bi ga obavijestila o njihovim zavjerama. On je izjavio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio Božiji Poslanik, Pečat poslanika.

Rekao je da je sama Tora predskazala da će se roditi u Mekki i preseliti u Medinu. Karakteristike predskazanja u Tori tog poslanika koji je trebao doći odnose se upravo na Časnog Poslanika (savs). Čovjek je rekao da vidi samo dvije opcije. Ili da prihvate islam i na taj način postanu ashabi Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ostajući zaštićeni i mogu ostati u svojoj zemlji, međutim Jevreji Banu Nadira to nisu mogli učiniti.

Druga opcija je bila da kada bi ih Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem protjerao iz njihove zemlje, oni bi trebali prihvatiti da im on dozvoli da zadrže svoje bogatstvo i imovinu, s čime su se složili Jevreji iz Banu Nadira.

Odluka o protjerivanju plemena Banu Nadir

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stigao u Medinu, izrekao presudu da Benu Nezir treba biti protjeran iz zemlje. Poslao je po hazreti Muhammeda bin Maslemaha (ra) i obavijestio ga da ovu poruku prenese Benu Nadiru.

Kada je stigao do Banu Nadira, podsjetio ih je na vrijeme kada su mu davali hranu za jelo i pitao ga zašto ne bi prihvatio judaizam, čim će im doći predsazani poslanik koji će biti ljubazan, iskorijeniti protivnike istina, bilo bi mu crvenilo u očima, dolazio bi iz pravca Jemena, jašući kamilu, nosio bi turban i nekoliko komada suvog hleba bi mu bilo dovoljno, o vratu bi mu visio mač i govorio bi mudro i inteligentno.

Jevreji su rekli da su to zaista rekli. Zatim ih je Muhammed bin Maslamah (ra) obavijestio da je zbog njihove izdaje Časni Poslanik (savs) naredio da budu protjerani iz zemlje Medine i da su imali deset dana da odu.

Zli pokušaji Ubej bin Selula dok se Jevreji pripremaju za rat

Hazreti Halifa (aba) je rekao da im je tokom tog vremena, dok su se Jevreji iz Banu Nadira spremali da odu, poglavica licemjera Abdullah bin Ubayy bin Sulul poslao poruku da ne bi trebali otići, već da bi radije trebali ostati unutra. njihove tvrđave. Umjesto toga, poslao bi im 2.000 ljudi da im se pridruže u njihovim tvrđavama, tako da kada se muslimani budu borili protiv njih, tih 2.000 bude ubijeno i tako muslimani ne bi mogli doći do Jevreja iz Banu Nadira. A ako bi na kraju morali da odu onda bi i on otišao zajedno sa njima.

Ovo licemjerje i zlo planiranje je također zabilježeno u Časnom Kur'anu, kada Uzvišeni Allah kaže: “Zar ne vidiš licemjere kako govore svojoj braći koji ne vjeruju od sljedbenika Knjige: “Ako budete istjerani, mi ćemo sigurno izići s vama, i nikada se nećemo pokoriti nikome protiv vas; i ako se (neko) bori protiv vas, mi ćemo vam sigurno pomoći.” A Allah svjedoči da su oni zaista lažovi.” (Kur'an časni, 59:12)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Abdullah bin Ubayy bin Sulul neprestano slao poruke Huyyayu koji je na kraju bio uvjeren i rekao da će poslati poruku Časnom Poslaniku (savs) rekavši da oni ne odlaze. Međutim, Selam bin Mashkam je molio Huyyaya da vidi razlog, i činjenicu da je Časni Poslanik (savs) zaista bio pravi Poslanik i da jedini razlog zašto ga nisu mogli prihvatiti je njihovo neprijateljstvo.

Rekao je da će moći da zadrže svoje bogatstvo i bogatstvo koje dolazi iz njihove zemlje, pa će i u odlasku biti kao da nikada nisu otišli. Međutim, ako ih je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem opsjedao, oni nikada ne bi mogli preživjeti. Rekao je da Abdullah bin Ubayy nije ništa drugo do lažov i kada je došlo vrijeme da im pomogne, nikada neće.

Podsjetio ga je da je isto učinio sa Banu Kainukah; obećao im je da će im pomoći ako ih muslimani opsjednu, međutim kada je došlo vrijeme ostao je kod kuće i ništa nije radio. Uprkos tome, i uprkos tome što su drugi starješine također preklinjali s Huyyayom da on vodi Banu Nadir u propast, on nije vidio razlog. Otuda je poslana poruka muslimanima da Banu Nadir neće otići.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po prijemu ove poruke rekao da je Banu Nadir objavio rat i da su ashabi odmah počeli sa pripremama. Kada je Abdullah bin Ubej bio obaviješten o tome, i Abdullah bin Ubej je rekao da će poslati poruku svojim sunarodnicima da se pridruže Banu Neziru u njihovim tvrđavama.

Međutim, jevrejski glasnik je također vidio da je sin Abdullaha bin Ubejja obučen u oklop spreman da se pridruži muslimanskoj vojsci. Kada su ovu vijest i reakciju Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i pripreme koje su izvršili muslimani prenijeli Hujjaju, on je još uvijek bio u poricanju.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je pozvao Muhammeda bin Maslamaha (ra), poglavicu plemena Aus i rekao: “Idite u Benu Nazir i razgovarajte s njima o ovom pitanju.

Reci im da, budući da su otišli predaleko u svojim zlobama i da je njihova izdaja dostigla krajnju granicu, više nije prikladno da ostanu u Medini. Bolje je da napuste Medinu i nastane se negdje drugdje.” Časni Poslanik (savs) im je dao rok od deset dana.

Kada je Muhammed bin Maslamah (ra) otišao do njih, oni su se ponijeli vrlo arogantno i rekli: “Reci Muhammedu [savs] da nismo spremni da napustimo Medinu, učini šta god možeš.” Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dobio ovaj odgovor od Jevreja, spontano je rekao: “Bog je najveći, izgleda kao da su Jevreji spremni za rat.” Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dao je instrukcije muslimanima da se pripreme i zakoračili na polje bitke protiv Benu Nadira sa grupom svojih drugova.’ (Život i karakter Pečata Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 379-380)

Opsada tvrđave Benu Nezir

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, nakon što su se muslimani okupili, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem krenuo s njima prema Benu Nadiru, a muslimansku zastavu je dao hazreti Aliju (ra). Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stigao do Banu Nadira, predvodio je namaz na otvorenoj ravnici. Za to vreme, Banu Nadir je počeo da baca kamenje sa vrha svoje tvrđave.

Nakon što je predvodio namaz, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se vratio svojoj kući, dok je hazreti Aliju (ra) ili, prema drugim predajama, hazreti Ebu Bekra (ra) zadužio za vojsku. Muslimani su tamo proveli noć u opsadi Banu Nadira. Časni Poslanik (savs) se vratio da predvodi jutarnji namaz.

Jedan od jevrejskih strijelaca udario je strijelom u šator Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i tako je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pomjerio svoj šator izvan dometa strijela. Zatim, kako je pala noć, Abdullah bin Ubej nije došao u Benu Nezir, niti je ikoga poslao. Hujjaaj je shvatio da je prevaren.

U međuvremenu, muslimani su shvatili da hazreti Alija (ra) nigdje nema. Nešto kasnije, vratio se sa glavom čovjeka koji je strijelom pogodio šator Časnog Poslanika (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će ove detalje pričati i ubuduće.

Stojeći rame uz rame u namazu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je dobio vijest da dok stoje na namazu ne stoje svi rame uz rame. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je era Covida sada završena, pa kada stoje u safovima na namazu svi treba da stanu rame uz rame.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp