Život Časnog Poslanika II Pohod Bi're Mevuna
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao:
Danas ću govoriti o pohodu hazreti Mundhira bin ‘Amra, koji je također poznat kao pohod Bi'r Ma'una. Ovo je bio užasan događaj koji se dogodio 4. hidžretske godine. Prema nekima, to se dogodilo prije raji'ovog pohoda, dok se prema drugima dogodilo poslije.
Ovaj pohod je dobio ime po izvoru po imenu Bi'r Ma'una na putu od Mekke do Medine, a tu se i ovaj pohod održao. Zapovjednik koji je bio određen da vodi ovaj pohod bio je hazreti Mundhir bin ‘Amr, zbog čega se on naziva i pohod Mundhira bin ‘Amra. Svi ashabi koji su učestvovali u ovom pohodu bili su mladi i dobro upućeni u učenje Časnog Kur'ana.
Pozadina događaja Bi'r Ma'unah
U vezi sa pozadinom ovog pohoda, hazreti Mirza Bashir Ahmad piše:
”Plemena Sulaim, Ghatafan, itd. naselila su centralnu oblast Arabije u Sath-e-Murtafa’ Nedždu i udružila se sa Kurejšijima iz Mekke protiv muslimana. Polako, ali sigurno, zlo ovih zloćudnih plemena je nastavilo da raste, a Sath-e- Murtafa’ Nedžd je i dalje bio trovan otrovom neprijateljstva protiv islama.
Kao takav, u danima koje sada opisujemo, pojedinac po imenu Abu Bara’ ‘Amiri, koji je bio poglavica plemena smještenog u centralnoj Arabiji poznatog kao Banu ‘Amir, predstavio se pred Časnim Poslanikom (savs) kako bi ga sreo. Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je vrlo nježno i ljubazno prenio poruku islama i na početku je sa zanimanjem i pažnjom slušao obraćanje Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ali nije prihvatio islam.
Ipak, on se predao Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: “Pošalji nekoliko ashaba zajedno sa mnom u Nedžd, koji mogu otputovati tamo i propovijedati poruku islama ljudima u Nedždu. Uvjeren sam da ljudi iz Nedžda neće odbiti vašu poruku.” Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ne vjerujem ljudima Nedžda.”
Ebu Bara’ je odgovorio: “Ne brini, ja garantujem njihovu sigurnost.” Pošto je Ebu Bara’ bio poglavica plemena i bio je utjecajan čovjek, Časni Poslanik (savs) mu je vjerovao i poslao grupu ashaba prema Nedždu.
Ovo je naracija onako kako je povezana historijom. U Buhariju se prenosi da se nekoliko ljudi iz plemena Ri'l i Dhakwan, itd. (koji su bili ogranci poznatog plemena poznatog kao Banu Sulaim) predstavili pred Časnim Poslanikom (savs) i tvrdili da prihvataju islam. Zatim su zatražili da se sa njima pošalje nekoliko muškaraca da im pomognu protiv onih ljudi njihove nacije koji su bili neprijatelji islama (nema elaborata o prirodi pomoći koju su tražili – misionarsku ili vojnu).
Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je poslao ovu skupinu. Ibni Sa'd je također zabilježio predaju u prilog tome, ali joj nije dao prednost u odnosu na drugu. Međutim, nažalost, u pogledu detalja o Bi're-Ma'uni, čak su i detalji opisani u Buhariju pomiješani u određenoj mjeri, zbog čega se sve relevantne činjenice ne mogu u potpunosti identificirati.
U svakom slučaju, međutim, ono što je utvrđeno je da su ovom prilikom pred Časnim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem izašli ljudi koji pripadaju plemenima Ri'l i Dhakwan itd., koji su tražili nekoliko ashaba da budu poslati zajedno sa njima. Jedan izgled za pomirenje oba ova predanja je da je možda Abu Bara’ ‘Amiri, poglavica plemena ‘Amir, također došao zajedno sa ljudima Ri'l i Dhakwan, i razgovarao sa Časnim Poslanikom (savs) u njihovo ime.
Kao takav, prema historijskom izvještaju, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ne vjerujem ljudima Nedžda”, na šta je on odgovorio: “Ne brinite, dajem vam sigurnost da vaši ashabi neće biti oštećeni.” Ovo ukazuje da su ljudi iz Ri'la i Dhakwana također došli sa Abu Bara'om i Časni Poslanik (savs) je bio zabrinut zbog njih.
U svakom slučaju, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je poslao grupu ashaba pod vodstvom Mundhira bin ‘Amra Ensarija (ra) u Safaru 4. po Hidžri. Ovi ljudi su uglavnom bili iz ensarija i ukupno ih je bilo sedamdeset, a skoro svi su bili Karije, tj. bili su dobro upućeni u Časni Kur'an.’ (Život i karakter Pečata poslanika (savs), tom 2, str. 367-369)
Drugi autor piše da je Časni Poslanik (savs) uvijek želio da Allahova vjera prevlada nad cijelim svijetom i da se čovječanstvo ujedini. Iz tog razloga je dao toliku važnost širenju poruke islama i prinošenju čak i najvećih žrtava u tom pogledu.
Iz tog razloga, uprkos opasnosti od arapskih beduina, on se pouzdao u Allaha i poslao veliku grupu ashaba na zahtjev Ebu Bara'a. Ovaj veliki korak je poduzet kako bi se proširila poruka islama.
Pismo Časnog Poslanika (savs) Amiru bin Tufailu i šehadet hazreti Harama bin Milhana (ra)
U vezi sa ovim pohodom, spominje se i pismo koje je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem napisao Amiru bin Tufailu. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dao je velikoj grupi ashaba pismo za ‘Amira bin Tufaila. ‘Amir bin Tufail je bio nećak Abu Bara’ ‘Amira bin Malika i bio je arogantan poglavica među poglavicama Banu ‘Amira.
U svom srcu, on je prihvatio da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio istinit i predvidio je da će pobijediti Arabiju, međutim, on je također vidio snove o vlastitom osvajanju. Mislio je unaprijed pregovarati sa Časnim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem.
Došao je Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i rekao: ‘Možda ti možeš vladati nad beduinima, dok ja vladam nad onima koji žive u gradovima. Ili bih mogao biti imenovan za vašeg halifu i nasljednika nakon što odete. Inače ću se boriti protiv vas sa 1000 konja.’ Dao je tri izbora, ali ih je Časni Poslanik (savs) odbio.
Tokom ovog pohoda, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je smatrao prikladnim da ga pozove na islam, pa je poslao pismo. Hazreti Haram bin Milhan je pratilac koji je dostavio pismo. Sa njim su bila dva pratioca, od kojih je jedan imao povredu noge. Njih trojica su otišla da predaju pismo, a hazreti Haram ih je uputio govoreći: ‘Ostanite blizu mene. Otići ću kod njih. Ako mi daju mir, onda je to dobro.
Ali ako me ubiju, onda bi se trebao vratiti našim drugovima.’ Nakon toga, prišao je Amiru bin Tufailu koji je sjedio među svojim ljudima. Hazreti Haram ih je upitao: ‘Da li mi dajete mir da vam predam ovo pismo od Časnog Poslanika (savs)?’ Odgovorili su potvrdno.
Hazreti Haram je počeo da im čita pismo. Rekao je: ‘O ljudi Bi'r Ma'une, donio sam vam poruku Allahovog Poslanika. Svjedočim da nema nikoga dostojnog obožavanja osim Allaha, a Muhammed (savs) je Njegov rob i poslanik. Trebali biste prihvatiti Allaha i Njegovog poslanika.’ Hazreti Haram je bio usred govora kada ga je jedan od ljudi napao s leđa i ubio ga.
Prema jednoj predaji, Amir bin Tufail se nije potrudio da primi pismo i odmah ga je ubio.
Ipak, kada je hazreti Haramov povratku bio odgođen, muslimani su napredovali i naišli na istu grupu ljudi koji su bili na putu da ih napadnu. Opkolili su Muslimane, a i njih je bilo više. Uslijedila je bitka i ashabi Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem su ubijeni.
Šehadet hazreti Amira bin Fuhajre (ra)
Šehadet hazreti ‘Amira bin Fuhajre spominje se na sljedeći način. On je bio oslobođeni rob hazreti Ebu Bekra, a takođe ima čast da prati Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i hazreti Ebu Bekra tokom njihove hidžre u Medinu. ‘Amir bin Tufail, dok još nije prihvatio islam, sam je ispričao da je nakon što je ubijen hazreti Amir bin Fuhairah podignut na nebesa.
Vidio ga je kako se penje na nebo, a zatim se vraća dole. Časni Poslanik (savs) je obaviješten o tome šta se dogodilo. Želja ovih šehida je bila da Uzvišeni Allah prenese vijest o njihovoj sudbini Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj događaj je zabilježen u Sahihu el-Buhari. Prema nekim predajama, ‘Amir bin Tufail je ubio Amira bin Fuhairaha, dok je prema drugima to bio Jabbar bin Salamah.
Hazreti Musleh Maud (ra) prepričava Šehadet hazreti ‘Amira bin Fuhairaha i navodi da islam nije postigao pobjedu mačem. Umjesto toga, islam je koristio uzvišeni metod kojim su srca osvajana, a moral nadahnut. Jedan ashab je jednom rekao da je razlog što je primio islam kada je bio gost kod naroda koji je izdao i borio se protiv muslimana.
Ubili su mnoge od onih koji su naučili Kur'an napamet. Većina ih je stradala, dok su se ostali okupili na vrhu brda. Neprijatelj je bio veliki u poređenju sa tim, a takođe i dobro opremljen za borbu. Ubijali su muslimane jednog po jednog, a ostao je samo jedan pratilac koji je također pratio Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem tokom njegove hidžre, a koji se zvao Amir bin Fuhairah.
Uhvatili su ga i proboli kopljem. Dok su to radili, on je nehotice rekao: ‘Tako mi Gospodara Ka'be, uspio sam.’ Kada je pratilac čuo ove riječi, začudio se i pomislio: ‘Ova osoba je daleko od svoje porodice, svoje žene i djece. On je savladan ovom teškoćom, a koplje mu je probolo grudi. Ipak, nakon svoje smrti, rekao je: “Tako mi Gospodara Kabe, uspio sam.” Je li ova osoba ljuta?’
Pitao se okolo da utvrdi zašto je tako nešto rekao, a ljudi su mu rekli da je musliman, a muslimani su zaista ‘ludi’. Kada muslimani umru za Allaha, oni osjećaju da je Allah zadovoljan njime. Kao rezultat toga, ovaj ashab je odlučio posjetiti sjedište muslimana i detaljnije proučiti islam. Došao je u Medinu i prihvatio islam.
Tako hazreti Musleh Maud (ra) kaže da se islam širio svojom izvrsnošću, a ne silom.
Riječi koje je izgovorio hazreti ‘Amir bin Fuhairah u svojoj šehadetskoj smrti slične su riječima drugih ashaba. S tim u vezi, hazreti Musleh Maud (ra) navodi da bi, prema historiji, ashabi učestvovali u ratu sa mišljenjem da će im smrt donijeti sreću. Da im je nanesena bol, smatrali bi to utjehom i zadovoljstvom.
Dakle, postoje mnogi događaji sa ashabima koji to pokazuju. Na primjer, postoji događaj u kojem je 70 Hafiza [onih koji su zapamtili Časni Kur'an] poslano da prenesu poruku islama nekim arapskim plemenima. Farhan bin Milhan otišao je prenijeti ovu poruku njihovom poglavici, ‘Amiru bin Tufailu.
Kada je prenosio ovu poruku, dali su mu znak da ga napadnu s leđa, a on je umirući rekao: ‘Allah je najveći. Tako mi Gospodara Ka'be, uspio sam.’ Nakon toga, preostali ashabi su također bili opkoljeni i ubijeni. Hazreti Amir bin Fuhaira je pokazao isti duh.
Osoba koja je ubila Amira bin Fuhaira također kaže: ‘Čuo sam ga kako kaže, “Tako mi Gospodara Kabe, uspio sam.” Pitao sam se zašto je rekao ove riječi jer sam ga upravo ubio. Dok sam razmišljao o ovome, naišao sam na jednog muslimana i ispričao mu šta se dogodilo, pitajući ga šta znače ove riječi. Rečeno mi je da uspjeh ovdje znači postizanje raja. Musliman me je također pozvao da prihvatim islam, i to sam i učinio.’
Preživjelo je samo nekoliko ashaba koji su učestvovali u ovom pohodu, dok je većina njih stradala. Nisu sva njihova imena zabilježena u historiji, ali ih je oko 29 sastavljeno. Što se tiče onih koji su preživjeli, tu su bili hazreti ‘Amr bin Umayyah Damri i hazreti Mundhir bin Muhammad. Prema drugima, to je bio Harith bin Simmah umjesto Mundhira.
Otišli su da pasu kamile kada su ugledali ptice kako mahnito lete nebom. Po povratku su vidjeli da su Muslimani napadnuti. Jedan od njih je mislio da pobjegne i obavijesti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, dok se drugi nije složio i pridružio se bitci, te je na kraju poginuo.
Bio je još jedan pratilac koji je preživio, poznat kao Ka'b bin Zaid, koji je imao povredu noge. Napadnut je, a tijelo mu je ostavio neprijatelj koji je mislio da je mrtav.
Abu Bara’ je bio veoma nezadovoljan načinom na koji je njegov nećak, ‘Amir bin Tufail, prekršio zavjet da će dati zaštitu i napao muslimane. Što se tiče Abu Bara'a, neki autori su ga smatrali ashabom, dok drugi nisu.
Tuga Časnog Poslanika (savs) nakon šehadeta njegovih ashaba
S tim u vezi, hazreti Mirza Bashir Ahmad piše: “Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi primili su vijesti o događajima kod raji'a i Bi're-Ma'una u manje-više u isto vrijeme. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je bio duboko ožalošćen ovim događajima, do te mjere da predaje govore da Časni Poslanik (savs) nikada nije bio tako duboko ožalošćen ni zbog čega prije ili poslije ovih događaja.
Nesumnjivo, da je otprilike osamdeset ashaba iznenada ubijeno prijevarom, posebno takvih ashaba koji su bili Hafizi Časnog Kur'ana, a bili su iz siromašne i nesebične klase ljudi, nije bio mali događaj, čak ni po mjerilima varvarskih običaja i praksi Arabije.
Za Časnog Poslanika (savs) lično, ova vijest nije bila ništa drugačija od gubitka osamdeset sinova, čak i više. razlog je taj što su duhovnom čovjeku duhovne veze daleko draže od svjetskih odnosa svjetovnog čovjeka. Stoga je Časni Poslanik (savs) bio duboko ožalošćen ovim tragičnim događajima, ali u svakom slučaju, islam uči strpljenju.
Događaji Bi're-Ma'unah i raji'a pokazuju intenzivan nivo mržnje i neprijateljstva koji su arapska plemena gajila u svojim srcima prema islamu i sljedbenicima islama, do te mjere da se ne bi uzdržali ni od odvratne laži, izdaje i obmane. Uprkos izuzetnoj inteligenciji i budnosti muslimana, zbog njihovog dobrog mišljenja o drugima, što je obilježje vjernika, ponekad bi bili namamljeni u njihovu zamku.
To su bili Hafiz Kur'ana i odani vjernici, koji su se molili tokom noći, sjedili u uglu džamije i sjećali se Allaha; tada su to bili siromašni i glađu pogođeni ljudi, koje su ovi okrutni nevjernici namamili iz domovine pod izgovorom da ih ‘uče vjeri’; a kada su stigli u njihovu zemlju kao gosti, hladnokrvno su ubijeni.
Bilo kakav stepen tuge koji je pretrpio Časni Poslanik (savs) ne bi bio dovoljan. Ali u to vrijeme, Časni Poslanik (savs) nije koristio nikakvu vojnu akciju protiv ovih hladnokrvnih ubica. Ipak, trideset dana neprekidno, nakon što je primio ovu vijest, Časni Poslanik (savs) je molio stojeći na svom jutarnjem namazu. (Život i karakter Pečata poslanika, tom 2, str. 371-373)
Časni Poslanik (savs) je bio duboko ožalošćen ishodom ovog pohoda. Neki ashabi također kažu da nikada nisu vidjeli Časnog Poslanika (savs) tako tužnog zbog bilo čega drugog. U periodu od 30 dana, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je klanjao protiv ljudi Ri'l i Zakwan i onih koji su bili uključeni u ovaj tragični događaj. Ovim se završavaju detalji pohoda Bi'r-e-Ma'una.
Apel za dove
Hazreti Halifa (aba) je potom podsjetio sve da dove za narod Palestine. Ubijaju ih baš kao i ashabe. Oni su prevareni. Slično tome, svijet juri ka velikom uništenju. Neka Allah Svemogući zaštiti Ahmadi muslimane širom svijeta od negativnih posljedica rata.
Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dovu za Ahmadi muslimane koji žive u Pakistanu. Neka se Uzvišeni Allah smiluje i oslobodi ih od njihovih nasilnika.