Časni Kur’an i Ramazan

Kratki sadržaj

‘Mjesec ramazan je onaj u kojem je Kur’an objavljen kao jedna uzvišena Uputa (i podsjetnik) za ljude, u kojem je jasno objašnjenje Upute i Furkan (razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god je od vas prisutan u ovom mjesecu, neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, neka ispuni broj drugih dana. Allah vam želi olakšicu i ne želi teškoće za vas, i želi da upotpunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da budete zahvalni.’ (2:186)

Mjesec ramazan dolazi u životnom dobu muslimana. Musliman koji praktikuje vjeru zna da je u ovom mjesecu počela objava Časnog Kur’ana. Predani musliman koji ima neko znanje zna da je u toku života Časnog Poslanika s.a.v.s. melek Džebrail svake godine u toku mjeseca ramazana nanovno s njim pregledao do tada objavljeni Kur’an  sa jednim izuzetkom zadnje godine života Časnog Poslanika s.a.v.s. kad je Kur’an bio u cjelosti nanovo pregledan dva puta i primio je radosnu vijest: ‘Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema vama i izabrao sam za vas islam kao vjeru…’ (5:4) Prema hadisu koji je prenijela hazreti Ajša r.a. u ramazanu ove zadnje godine Džibril je nanovo pregledao Kur’an dva puta. Časni Kur’an ima posebno srodstvo sa mjesecom ramazana. Svake godine ramazan skreće našu pažnju da je on zaista bio objavljen u toku ovog mjeseca. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da će dati izlaganje o prvom dijelu naprijed spomenutog ajeta a ne o drugom dijelu.

Svake godine nas mjesec ramazan podsjeća da Časni Kur’an poučava o uputi i sa rasvjetljujućim znakovima razlikuje između istine i laži. On nas podsjeća o velikoj važnosti odlika posta i kako treba postiti. Ramazan nas također podsjeća da je učenje Časnog Kur’ana potpuno i sveobuhvatno. Zaista, ovo podsjećanje je samo od koristi kad razumijemo njegov duh i bit. Inače, ramazan dolazi svake godine i nastavit će dolaziti i nastavit će nas podsjećati o stvarima i mi ćemo jednostavno biti zadovoljni da slušamo o njegovom značaju. Njegova korist (dobit) je istinski shvaćena kad njegov značaj utjelovimo u svojoj praksi. Kad, čim čujemo ‘Mjesecramazan je onaj u kojem je Kur’an objavljen…’ uzmemo svoj Kur’an da ga učimo. Cilj ovog podsjećanja bit će ispunjen kad budemo nastojali razumjeti značenja Časnog Kur’ana tako da nam riječi: ‘…uputa za ljude…’ budu istinski jasne.

Podsjećanje o srodnosti između ramazana i Časnog Kur’ana bit će nam jasna kad budemo nastojali i učinili poseban napor u ovom mjesecu da tragamo za naredbama Kur’ana. Ramazan nas podsjeća, skreće našu pažnju da tragamo za naredbama u Kur’anu i onda ih stavimo u praksu i učinimo ih dijelom svog života. U svjetlu učenja Časnog Kur’ana ramazan nas podsjeća da se još više zauzmemo u spominjanju Allaha a ova obaveza je ispunjena obožavanjem Allaha, obavljanjem namaza na vrijeme i na način da ga ukrasimo i da tražimo Božije zadovoljstvo kao i čestim obavljanjem dobrovoljnih namaza i zauzimanjem u spominjanju Allaha. Ove obaveze nas privlače bliže Bogu i čine da On bude bliže nama tako da razdaljina između čovjeka i Boga bude uklonjena.

Ramazan podsjeća da se čvrsto držimo užeta čiji je jedan kraj Božija ruka i On je drugi kraj ostavio da visi na Zemlji za one koji traže Njegovu blizinu. Onaj ko ga uhvati naći će Božiju blizinu.

Ramazan nas podsjeća da Allah kaže: ‘…Ja sam blizu…’ (2:187) Mi trebamo uzvisiti stepene svog ibadeta i naći ovu blagodat.

Ramazan nas podsjeća da nastojimo i ispunimo dužnosti prema Božijim stvorenjima, Njegovim ljudima, više nego prije. Allah je zaista skrenuo našu pažnju čak na prava drugih, jer je za uzajamna prava muslimana On rekao: ‘…blagi među sobom…’ (48:30)

Neki ljudi previđaju prava svojih bližnjih; zapravo neki previđaju prava svojih krvnih srodnika. Hazreti Halifatul Mesih ponekad primi pisma od mladih žena koje kažu da roditelji prave razliku između sinova i kćeri. Ponekad, ako roditelji naprave prenos vlasništva imetka u toku svog života, neke porodice liše svoje kćeri i ostave sve u nasljeđe sinovima. S ciljem da se zakriju oni pitaju svoje kćeri imaju li ikakav prigovor i kćerke to odobre iz stida i roditelji misle da su bili pošteni. Ovo nije poštenje nego je zapravo prijestup i protiv je jasne naredbe Časnog Kur’ana. Iznenađujuće je da u ovo vrijeme ima takvih roditelja koji su tako nepošteni. Također je dobro da ima takvih mladih žena u ovo doba koje žrtvuju svoje pravo radi zadovoljstva svojih roditelja. Međutim, one trebaju zapamtiti ako njihovo žrtvovanje nije iskreno onda one kroz to čine griješnim svoje roditelje. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da će još jednom reći takvim okrutnim roditeljima da se boje Boga i braća koja prelaze granice u sebičnosti i stavljaju pritisak na roditelje da imetak predaju njima dok lišavaju svoje sestre, da svoje stomakove pune kuglama vatre. Oni se trebaju bojati Boga i posvetiti pažnju da se poprave. Ovaj detalj je spomenut zato što je važno da se to kaže.

Vraćajući se predmetu o čemu nas ramazan podsjeća, hazreti Halifatul Mesih je rekao kad doživimo ramazan on nas podsjeća da u svjetlu učenja Časnog Kur’ana svaki musliman treba usaditi duh žrtvovanja. Mi trebamo procjenjivati sebe u pogledu obećanja koje smo dali radi Allaha i Njegove zajednice i radi Halifata Ahmadija da žrtvujemo svoj život, imetak i vrijeme. Mi trebamo ispuniti ovo obećanje i procijeniti koliko žara imamo da ispunimo ovo obećanje i poštujemo  naredbe Kur’ana u ovom pogledu i također poštujemo naredbe u pogledu jedan drugog.

Ramazan također skreće našu pažnju na bol koji je Časni Poslanik s.a.v.s. osjećao da svijet spasi od uništenja i Božije srdžbe. I kako je intenzivno i bolno molio Boga u ovom pogledu i šta mi trebamo raditi da ispunimo dužnosti ramazana.

Ramazan dolazi da nas podsjeti o misiji koju je Bog povjerio našem učitelju, Časnom Poslaniku s.a.v.s. na brdu Hira i onda tražio od njega da to ispuni izvan pećine i kako mi trebamo provoditi zadatak širenja ovog učenja u skladu sa njegovim blagoslovljenim uzorom i njegovim naredbama.  Kako zaista trebamo slijediti naredbu da širimo Božiju Jedinstvenost i poruku islama i da učinimo da poruka ‘…uputa za ljude…’ bude naširoko raširena.

Ramazan nas podsjeća da ćemo biti u stanju imati istinsku pronicljivost davanja prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima ako budemo razmišljali nad osamom brda Hira.

Ramazan nas podsjeća ako proglašavamo da volimo Časnog Poslanika s.a.v.s. trebamo svaki aspekt njegovog života čuvati u vidu i nastojati ga oponašati.

Ovaj mjesec je došao da nas podsjeti da iznađemo kako su ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. zaradili položaj i time su vrijedni pozdrava ‘da Allah bude zadovoljan s njima’. Zaista, ashabi su također uzor za nas.

Ovaj mjesc nas također podsjeća da nastojimo  i da se vratimo natrag u vrijeme časnog Poslanika s.a.v.s. Naravno, mi se ne možemo fizički vratiti natrag u to vrijeme ali učenje Časnog Kur’ana je pred nama u svojoj izvornoj formi što omogućava razmišljanje o tom vremenu i njegovo razumijevanje i poštovanje.

Ovaj mjesec je ovdje da nas podsjeti da kažemo svijetu da je jedino učenje Časnog Kur’ana to što će utemeljiti mir i jedini savršeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. je to što će utemeljiti mir u svijetu.

Ovaj mjesec dolazi da nas podsjeti da je Časni Kur’an Knjiga koja sve svoje naredbe daje sa rasuđivanjem (dokazivanjem) i zato ga treba čitati sa pažljivim razmišljanjem tako da možemo biti uključeni među one o kojima je Bog rekao: ‘Oni kojima smo Mi dali Knjigu čitaju je (slijede je) kako je pravo da je čitaju…’ (2:122) To jest, oni ispunjavaju dužnosti čitanja kako treba da je čitaju, oni razmišljaju i ispunjavaju dužnosti svega onoga što su pročitali, slušali i razmislili. Ako ovo ne budemo slijedili onda je naša tvrdnja da smo muslimani samo verbalno ispovijedanje i bit ćemo uključeni među one o kojima je Bog rekao: ‘O Gospodaru moj, zaista je moj narod napustio ovaj Kur’an’ (25:31).

Dok nam ovaj mjesec daje mnoge radosne vijesti on također stavlja na nas mnoge odgovornosti, on nas upozorava da sami procijenimo koliko praktikujemo njegova učenja i koliko radimo da ublažimo brige Časnog Poslanika s.a.v.s. U protivnom, niti će nam Kur’an biti od bilo kakve koristi niti ramazan.

Allah je dao stotine naredbi koje se odnose na to kako On želi da vidi istinske vjernike i u ovo doba je skrenuta pažnja na popravljanje kroz Obećanog Mesiju a.s. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je samo kratko istakao stvari na koje nas ramazan i Časni Kur’an podsjećaju, no Kur’an ima stotine naredbi koje treba tražiti i poštovati, i praktikovati. Ovo se ne može postići bez Božije milosti i Bog kaže da se Njegova milost treba tražiti kroz ibadet. Hazreti Halifatul Mesih je danas želio spomenuti dvije od stotina naredbi Kur’ana zato što su one vrlo važne u pogledu uzajamnih odnosa i društvenog mira i ništa manje u pogledu njihove stvarne koristi, koja je da tražimo Božiju blizinu pokoravanjem Njegovim naredbama.

Prva je poniznost i skromnost koje rješavaju mnoge probleme. Allah je dao poniznost kao jednu od odlika Svojih robova koji Njega obožavaju i traže dobrotvornost (blagodat) Milostivog Boga. Rečeno je: ‘A robovi Milostivog su oni koji skrušeno idu Zemljom…’ (25:64) Bog je također rekao: ‘…sigurno Allah ne voli nadute hvalisavce.’ (31:19) Ne postoji niko ko s jedne strane ispovijeda da vjeruje u Boga a s druge strane kaže da ga nije briga za Božiju ljubav. Zasigurno je da mudra, inteligentna osoba ovo ne može reći. Pa ipak, mi u praksi vidimo da je uzrok svakodnevnih problema oholost. Osoba koja nije ohola i kao rezultat također nije samoljubiva nije upletena u ove poslove. Oholost vodi svojeglavosti. Ovih dana su mnoge stvari podnesene hazreti Halifatul Mesihu i većina njih ne mogu doći do rješenja zbog toga što ih oholost, egoizam i svojeglavost sprečavaju da ih riješe. Ako musliman treba Božiju ljubav, i kad Huzur upotrebljava riječ musliman njegovo prvenstveno obraćanje je Ahmadi muslimanima, onda se ove stvari trebaju  izbjeći. Korist ramazana je postignuta kad se slijede naredbe Kur’ana. Treba biti jasno onima čiji su sukobi produženi zbog oholosti, da sukobi zaista počinju zbog oholosti.  Ovi ljudi trebaju pokazati poniznost u toku ovog ramazana i ispružiti ruku pomirenja i nastojati i biti uključeni u one Ebaadur Rahman (robove Milostivog Boga) koji idu s poniznošću i skrušeno (s dostojanstvom) i koji uvijek žude za Božijim zadovoljstvom čak i ako to znači da će podnijeti svjetovni gubitak u tom procesu.

Drugo, strpljenje koje je povezano s poniznošću. Bog kaže: ‘I tražite pomoć sa saburom i namazom…’ (2:46) Ko je taj ko ne treba Božiju pomoć na svakom koraku? Međutim, Bog kaže da se samo oni mogu okoristiti od ovoga koji su ponizni a za druge je to vrlo teška stvar. On kaže: ‘… a zaista je to teško, osim poniznim.’ (2:46) Treba posvetiti pažnju ibadetu sa strpljenjem i poniznošću. Zaista je poniznost put onih koji se drže Božijih naredbi, to je put onih koji obožavaju Boga. Božija pomoć dolazi kad se dužnosti prema Bogu, ispunjavaju kako je On rekao, sa ibadetom sa izuzetnom poniznošću na svakom nivou i strpljenjem i kad se čovjek okreće Bogu. Slično tome, također tražite od Njega snagu da ispunite dužnosti prema ljudima kako je Bog rekao i pokazujte elastičnost i duhovnu snagu i kao rezultat ćete biti primaoc Božije milosti. Bog također spašava od svjetovnog gubitka onoga ko je ponizan, pomaže mu protiv neprijatelja, unapređuje ga u duhovnosti i pravi mir u društvenim vezama i tako bude postignuta Božija milost. Ovo su zaista želje istinskog vjernika kao što zaista i trebaju biti.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da trebamo sami sebe procjenjivati ovog ramazana u svjetlu onoga što je Huzur rekao danas, zamisliti se o tome do kojeg stepena smo planirali da se poboljšamo i poduzmemo korake u pogledu ovoga. Inače  ramazan će dolaziti svake godine sve dok živimo i mi ćemo jednostavno slušati akademske rasprave o tome. Značaj ‘…uputa za ljude…’ je da pažnja osobe prema ovim stvarima nije površna. Zapravo se trebamo duboko zamisliti da tragamo za biserima upute da ukrasimo svoj život na ovom svijetu i na Ahiretu.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Zapamtite da je Časni Kur’an glavno vrelo stvarnih blagoslova i da je istinski izvor spasa. Oni koji ga ne slijede sami su krivi. Jedna grupa onih koji ga ne slijede su oni koji ne vjeruju u njega i ne smatraju ga da je Riječ Svemogućeg Boga. Ovi ljudi su vrlo udaljeni. Međutim, najviše iznenađuje i za žaljenje je ako ga oni koji vjeruju da je on Riječ Uzvišenog Boga i izlječiva formula spasa, ne slijede. Mnogi među njima ga nikada nisu pročitali u cijelom svom životu. Primjer ljudi koji su tako nemarni i bezbrižni o Riječi Uzvišenog Boga je kao osoba koja zna o izuzetno čistom, hladnom vrelu slatke vode i zna da je njegova voda ljekovita i lijek za mnoge bolesti. On ovo zna sa sigurnošću, pa ipak, uprkos što ovo zna i uprkos toga što je žedan i pati od mnogih bolesti on ne dolazi blizu njega. Kako je on nesretan i neznalica! On je trebao piti sa ovog vrela i zasititi se i radovati se i uživati u ukusnoj i ljekovitoj vodi. Uprkos tome što zna on je udaljen od toga kao neko ko ne zna i ostaje udaljen od toga dok ga smrt ne savlada. Stanje ove osobe je krajnje opominjuće i upozoravajuće.

Takvo je također stanje muslimana u ovo vrijeme. Oni znaju da je Časni Kur’an ključ svakom uspjehu i da ga treba slijediti. Pa ipak, o njemu se čak ne brinu! …Muslimani su trebali, i to je također važno za njih sada, smatrati ovo vrelo veličanstvenim blagoslovom i cijeniti ga. Njegovo cijenjenje je u njegovom slijeđenju. Onda bi oni vidjeli kako bi Svemogući Bog uklonio njihove probleme i teškoće. Kad bi samo muslimani razumjeli i zamislili se da je Uzvišeni Allah za njih stvorio uspješan i djelotvoran put i da idu njime da bi se okoristili od njega.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom 7, str. 181-182)

Kad bi samo današnji muslimani, vođe i javnost koji ubijaju jedan drugog i stotine života je izgubljeno, slijedili Časni Kur’an i prihvatili Obećanog Mesiju a.s. ovo zlo bi bilo uklonjeno. Da Allah dadne ovim muslimanima razum da slijede učenja Časnog Kur’ana!

Obećani Mesija a.s. nam također kaže da se zamislimo nad Časnim Kur’anom jer on sadrži sve. On je rekao: ‘Znajte vrlo dobro da on predstavlja onu religiju na koju se ne može podići prigovor zato što su njegovi blagoslovi i plodovi svježi. Evanđelje ne objašnjava potpuno religiju. Njegova učenja su možda bila u skladu sa njegovim vremenom ali sigurno nisu primjerena za sva vremena i za svaku situaciju.  Ova odlika pripada jedino Časnom Kur’anu da je Uzvišeni Allah u njemu dao sredstvo za svaku bolest i dao je moralne naloge i upute za sve ćudi (sposobnosti). Koje god je zlo bilo učinjeno očitim, također je dat način da se to ukloni. Prema tome, nastavite da učite Časni Kur’an i nastavite moliti Allaha i nastojte i držite svoje vladanje u skladu sa njegovim učenjima.’ (prevedeno iz Malfuzat, tom 9, str. 122)

Ovaj savjet je također za nas; mi ne trebamo samo kritikovati druge. Mi ga također trebamo slijediti i prakticirati ova učenja i nastojati i držati se pod njegovim učenjima tako da naš svjetovni život i kraj budu ukrašeni. Da nas Allah osposobi da ovu veličanstvenu Knjigu učinimo dijelom svojih života i steknemo Božije zadovoljstvo! Da nam ovaj ramazan dadne veće znanje Časnog Kur’ana.