الفَاتِحَة

El-Fātiha

(Objavljena prije Hidžre)

Mjesto i vrijeme objave

Kao što je mnogim hadisima preneseno, cijela ova sura je bila objavljena u Mekii od samog početka je formirala najvažniji dio namaza.

Na ovu suru se odnosiokur’anski ajet‚ „Mi smo zaista tebi dali sedam često ponavljanih ajeta i uzvišeni Kur’an“ (Časni Kur'an 15:88), koja je po općem priznanju bila objavljena u Meki.

Prema nekim hadisima, ova sura je također drugi put bila objavljena u Medini. Vrijeme njezine prve objave, međutim, može biti rano vrijeme Poslanikovog s.a.v.s. poslanstva.

Imena ove sure i njihov značaj

Preneseno je da je ovo najbolji poznati naziv ove kratke sure – Fatihatu-l-Kitab(Početno poglavlje Knjige) po vjerodostojnosti nekoliko pouzdanih hadisa (Tirmizii Muslim).

Ovaj naziv je kasnije bio skraćen na sura El-Fatiha, ili jednostavnoEl-Fatiha. Ova sura je poznata po priličnom broju imena, od kojih su slijedećih deset najmjerodavniji: El-Fatiha, Es-Salat, El-Hamd, Ummu-l-Kur’an, El-Kur’anu-l-Ezim, Es-Sebu‘l-El-Mesani, Ummu-l-Kitab, Eš-Šifa’, El-Rukja i El-Kanz.

Ova imena uveliko osvjetljavaju sveobuhvatnu važnost ove sure.
Ime Fatiha-tul-Kitab (Početno poglavlje Knjige) označava da sura, pošto senalazi na početku, služi kao ključ sveukupne teme sadržaja Kur’ana.

Es-Salat(namaz) označava da ova sura formira potpunu i savršenu molitvu i čini sastavnidio institucije molitvi islama.
El-Hamd (veličanje) označava da ova sura iznosi navidjelo uzvišenu svrhu čovjekovog stvaranja i uči da je Božiji odnos prema čovjekuodnos samilosti i milosti.
Ummu-l-Kur’an (Majka Kur’ana) označava da ova suratvori kratak sadržaj cijelog Kur’ana, sadržavajući ukratko sve znanje koje se tiče čovjekovog morala i duhovnog napretka.
El-Kur’anu-l-Ezim (uzvišeni Kur’an)označava da, iako je sura poznata kao Ummu-l-Kitab i Ummu-l-Kur’an, ona ipak sačinjava dio Časne Knjige i nije odvojena od nje, kako neki pogrešno smatraju.

Es-Sebu‘l-El-Mesani (sedam često ponavljanih ajeta) označava da sedam kratkih ajeta ove sure praktično zadovoljava sve duhovne potrebe čovjeka. Ovo također označava da ova sura mora biti ponavljana na svakom rek’atu namaza.

Ummu-l-Kitab (Majka Knjige) označava da je molitva sadržana u ovoj suri bila povod objave kur’anskog upravljanja.

Eš-Šifa (lijek) označava da ova sura pruža lijekza sve osnovane sumnje i bojazni čovjeka.

El-Rukja (talisman) označava da ovonije samo molitva da se odvrati bolest nego također pruža zaštitu protiv šejtana i njegovih sljedbenika, i ojačava čovjekovo srce protiv njih.

El-Kanz (riznica)označava da je ova sura neiscrpna riznica znanja.

Predskazanje o El-Fatihi u Novom Zavjetu

Najbolje poznato ime ove sure je, međutim, El-Fatiha. Interesantno je zabiliježiti da se baš ovo ime pojavljuje u predskazanju Novog Zavjeta:

„Vidio sam jednog drugog jakog anđela kako silazi s neba … i u svojoj je ruci imao otvorenmali svitak. I stavio je svoju desnu nogu na more, a lijevu na zemlju“ (Novi Zavjet, Otkrivenje 10:1,2).

Hibru riječ za „otvorena“ je „Fatoah“, što je isto kaoarapska riječ fatiha. Isto tako:

„I kad je on povikao, sedam gromova javilo sesvojim glasom“ (Otkrivenje 10:3,4). „

Sedam gromova“ predstavlja sedam ajetaove sure. Kršćanski učenjaci kažu da se ovo predskazanje odnosi na drugi dolazak Isusa Krista, i da je ovo bilo utvrđeno stvarnim činjenicama.

Časni osnivač Ahmedija pokreta, hazreti Mirza Ghulam Ahmed a.s., u čijoj osobi se ispunilo predskazanje koje se odnosi na drugi dolazak Isaa a.s. (Isusa), napisao je komentare o ovoj suri i iz njenog sadržaja izveo argumente istinitosti svoje tvrdnje i uvijek jekoristio kao uzornu molitvu.

On je iz sedam kratkih ajeta ove sure (postupkomzaključivanja) izveo božanske stvarnosti i vječne istinitosti, koje ranije nisu bile poznate. Izgleda kao da je ova sura bila zapečaćena knjiga dok njene dragocjenosti nisu bile objašnjene od hazreti Ahmeda a.s..

Ovako je bilo ispunjeno predskazanje sadržano u Otkrivenju 10:4:

„I kad je sedam gromova progovorilo, htio sam pisati; ali čuo sam glas s nebesa kako mi govori: „Zapečati ono što je reklo sedam gromova i nemoj to zapisivati.“

Predskazanje se odnosilo na činjenicu daće Fatuuh ili El-Fatiha za neko vrijeme ostati zatvorena knjiga, ali da će doćivrijeme kad će riznica duhovnog znanja sadržana u njoj biti razotkrivena.Ovo je bilo urađeno od hazreti Ahmeda a.s..

Povezanost sa ostalim dijelom Kur’ana

Ova sura tvori, da tako kažemo, uvod u Časni Kur’an. Ona je, zapravo, Kur’an u sažetku. Tako na samom početku njenog proučavanja čitalac postaje upoznatsa sveobuhvatnim pregledom predmeta koje očekuje da nađe u Časnoj Knjizi.

Preneseno je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je sura El-Fatiha najvažnija sura Časnog Kur’ana (Buhari).

Tema sure

Ova sura sadrži suštinu cijelog kur’anskog učenja. Ona u skici obuhvata sve predmete koji su nadugo obrađeni u sadržaju Kur’ana. Ona počinje sa opisom temeljnih Božijih atributa, što tvori središnju tačku oko koje se okreću svi drugi Božiji atributi, i osnove rada univerzuma, i odnosa između Boga i čovjeka.

Četiri osnovna Božija atributa, Rabb (Stvaralac, Održavalac i Razvijač), Rahman (Sami-losni), Rahim (Milostivi) i Maliki Jevmi-ddin (Gospodar Sudnjeg dana) označavaju da je Bog, nakon što je stvorio čovjeka, opremio ga najboljim prirodnim sposobnostima i osigurao sredstva i materijal potreban za njegov fizički, društveni, moralni i duhovni napredak.

Nadalje, On je napravio odredbu da čovjekov trud i nastojanja budu obilato nagrađeni.
Ova sura nastavlja da govori da je čovjek bio stvoren za ibadah, to jest obožavanje Boga i postizanje Njegove blizine i da on neprestanotreba Njegovu pomoć za ostvarenje ovog krajnjeg cilja.

Poslije spominjanja četiri Božija atributa slijedi opsežna molitva u kojoj svi nagoni čovjekove duše nalaze puni izraz. Ova dova uči da čovjek uvijek treba da traži i priziva Božiju pomoć da bi ga On opskrbio sredstvima potrebnim za uspjeh u ovom i u budućem životu. Ali, pošto je čovjek sklon da izvlači čvrstinu i inspiraciju iz dobrog primjera onih plemenitih i velikih duša iz prošlosti, koje su postigle cilj svog života, učen je da semoli da Bog i njemu, također, kao i njima, otvori puteve neograničenog moralnogi duhovnog napretka.

Konačno, ova dova sadrži upozorenja da ne bi, nakon što jebio vođen prema Pravom putu, zašao na krivi put, izgubio iz vida svoj cilj i postao otuđen od svog Stvaraoca. On je učen da uvijek ostane na oprezu i da neprestano traži Božiju zaštitu protiv bilo kakvog mogućeg otuđenja od Njega.

Ovo je predmet koji je ukratko stavljen u suri El-Fatiha i ovo je predmet kojim se Kur’an bavi u potpunosti i detaljno, navodeći brojne primjere za uputu čitaocu. Vjernicima je naređeno da prije čitanja Kur’ana treba da mole za Božiju zaštitu protiv šejtana: „Kad učiš Kur’an, traži zaštitu kod Allaha od šejtana, odbačenog“(16:99).

Zatim da sklonište ili zaštita podrazumijeva:
1. da nas ne zadesi nikakvozlo,
2. da nam nikakvo dobro ne izmakne i
3. da nakon što smo postigli čestitost,ponovo ne zapadnemo u zlo.

Propisane riječi dove su: „Ja tražim zaštitu kodAllaha od šejtana, odbačenog‘‘ koja mora prethoditi svakom učenju Kur’ana.Jedno poglavlje Kur’ana, kojih je 114, zove se sura.

Ova riječ izražena na bosanskom kao „poglavlje“ znači: 1. položaj i visina 2. oznaka ili znak 3. uzdig-nuto i lijepo zdanje i 4. nešto puno i potpuno (Ekreb i Kurtubi).

Poglavlja Časnog Kur’ana se zovu sura zato što:
a. osoba bude uzdignuta u položaju čitajući ih i postiže visinu kroz njih
b. ona služe kao oznake za početak i kraj različitih predmeta obrađenih u Kur’anu
c. sve su kao plemenita duhovna građevina i
d. svaka od njih sadrži kompletnu temu.

Ime sura za ovakvu podjelu bilo je korišteno usamom Kur’anu (2:24 i 24:2). Sura je također bila korištena i u hadisu.

ČasniPoslaniks.a.v.s. kaže: „Upravo sada mi je bila objavljena sura i ide kao što slijedi“(Muslim).

Iz ovoga je jasno da je ime sura za podjelu Kur’ana bilo u upotrebi odsamog početka islama i nije kasniji izum.