Postoji duboka filozofija u Božijem zaklinjanju Suncem i Mjesecom, itd. Neki od naših protivnika, iz svog nedostatka znanja, kritikuju Boga zbog zaklinjanja stvorenim stvarima. Pošto je njihov razum zemaljski a ne nebeski, oni ne uviđaju istinsku pronicljivost. Svrha je u tome da onaj ko se zaklinje iznosi svjedočenje u potporu svoje tvrdnje. Osoba koja nema svjedoka za svoju tvrdnju poziva Boga umjesto svjedoka, zato što On zna nevidljivo i On je prvi svjedok u svakom sporu. Takva osoba iznosi svjedočenje Boga uzimajući zakletvu u Njegovo ime, misleći time da, ako ga Bog ne kazni poslije toga, to će biti dokaz da je Bog potvrdio istinitost njegove tvrdnje.
Zbog toga nije dopušteno stvorenjima da se zaklinju drugim stvorenjima, jer nijedno stvorenje ne posjeduje znanje o nevidljivom, niti ima moć da kazni onog ko se lažno zaklinje. Ali Božije zaklinjanje u ovim ajetima nema isto značenje kao što ima zaklinjanje od strane stvorenja. Dvije su vrste Božijih djela: jedna vrsta su ona djela koja su očita i u pogledu kojih nema razlike; drugo su ona Božija djela o kojima svijet griješi, i u pogledu kojih se ljudi razilaze. Pozivanjem za svjedoka očit fenomen cilj Svemogućeg Boga je da njegovom očiglednošću potvrdi Svoja djela o kojima ljudi griješe i u vezi s kojima se međusobno razilaze.
Očito je da Sunce, Mjesec, dan, noć, nebo i Zemlja posjeduju pojedinačne karakteristike koje smo mi spomenuli, ali nije svaka osoba upoznata s karakteristikama koje posjeduje ljudska duša. Zato je Bog pokazao Svoja očita djela kao svjedoke s ciljem njihovog objašnjavanja. To je kao da On kaže: ´´Ako sumnjate u odlike kojima je ljudska duša opremljena, onda razmislite o Suncu, i Mjesecu, i drugim pojavama – kao primjerima – koji očito posjeduju ove odlike.
Vi znate da je čovjek kao jedan mali svijet – u njegovoj duši je sadržana sažeta mapa ovog svemira.´´ Pošto je jasno da velika tijela makrosvijeta posjeduju ove odlike i omogućavaju korist za Božija stvorenja, kako onda može čovjek, koji ima status iznad svih ovih tijela, biti bez ovih odlika? To nije tako. Zaista, kao i Sunce, čovjek posjeduje svjetlo znanja i razum kojima može osvijetliti svijet. Kao Mjesec, on prima svjetlo vizije i objave od Boga i prenosi to drugima koji još nisu stigli na najviše stepene napretka ljudskih vrlina.
Kako vi onda možete reći da je poslanstvo lažni pojam i da su sva poslanstva, i Božiji zakoni i knjige, samo lukavstva čovjeka i varanje ljudskih bića? Vidite li kako su svi putevi osvijetljeni, i uzvisine i ulegnuća postanu prepoznatljivi kad dan osvijetli? Na isti način je savršen čovjek dan duhovnog svjetla, njegovim dolaskom svaki put postaje jasno prepoznatljiv. On pokazuje pravi put, gdje je i kuda ide, jer je on sam taj svijetli dan istine i bogobojaznosti.
Slično tome, vi vidite kako noć prihvata umorne i kako radnici, poslije teškog rada tokom dana, spavaju u milostivom krilu noći i odmaraju se od teškog rada. Noć jednako prekriva svakoga. Na isti način, i savršeni Božiji robovi dolaze da daju smiraj ljudima i ovi primaoci objave razrješavaju sve mudre ljude ogromnog napora. Kroz njih su veliki problemi pronicljivosti lahko riješeni. Isto tako, Božija objava prekriva nedostatke čovjekovog razuma i, kao noć, ne da da njegovi propusti budu obznanjeni, budući da mudri ljudi ispravljaju svoje greške sami od sebe u svjetlu objave, i tako, kroz blagoslove Božije svete objave, sebe spašavaju od toga da (njihovi propusti) budu izloženi.
To je razlog zašto ni jedan muslimanski filozof nije ponudio žrtvu pijetla idolu kao što je učinio Platon. Platon je bio zaveden, i bio je lišen svjetla objave, i uprkos tome što je bio veliki filozof, on je počinio tako glup i odvratan čin. Slijeđenje puta našeg učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s., očuvalo je muslimanske filozofe od takvih glupih i nepobožnih praksi. Ovo pokazuje kako Božija objava prekriva, kao noć, nedostatak mudrosti.
Vi ste, također, upoznati s tim da savršeni Božiji robovi omogućavaju, kao nebo, sklonište za svakog umornog. Njegovi poslanici i primaoci Njegove objave prolijevaju kišu svoje dobrobiti kao nebo, i oni također posjeduju odlike zemlje. Različito drveće visokog znanja niče iz njihovih prefinjenih duša, od čijeg hlada i cvijeća i plodova ljudi izvlače korist. Tako je ovaj vidljivi zakon prirode, koji nam je pred očima, svjedok skrivenog zakona čije je svjedočenje Svemogući Bog naveo u ovim ajetima u vidu zakletvi.
Razmislite, zato, kako je puna mudrosti riječ koja se nalazi u Časnom Kur’anu, i koja je potekla iz usta nepismenog stanovnika pustinje. Da to nije bila Božija Riječ, obični mudri ljudi i oni koji su nazvani visokoobrazovanim, suočeni sa ovom finom čulnošću, ne bi to učinili predmetom kritike. Pošto je uobičajeno iskustvo da kad osoba nije u stanju da nešto procijeni na bazi svog ograničenog razuma, ona kritikuje ono što je bazirano na mudrosti i njena kritika postaje dokaz da je ta tačka mudrosti iznad i izvan dosega prosječnog uma.
Zato oni koji se smatraju mudrim daju prigovor ovom fenomenu; ali sada, kad je ta tajna otkrivena, ni jedna razumna osoba neće to kritikovati, nego će izvući korist iz toga. Časni Kur’an je, na drugom mjestu, izrekao zakletvu da bi naveo primjer zakona prirode u potporu fenomena objave, i rekao je:
وَ السَّمَآءِ ذَاتِ الرَّجۡعِ
وَ الۡاَرۡضِ ذَاتِ الصَّدۡعِ
اِنَّہٗ لَقَوۡلٌ فَصۡلٌ
وَّ مَا ہُوَ بِالۡہَزۡلِ”Tako Mi neba koje spušta kišu, i tako Mi Zemlje koja uzgaja različite vrste bilja uz pomoć takve kiše, Kur’an je Riječ Božija i Njegova objava, i on odlučuje između istine i neistine, i to nije besmislen govor”. (prema ajetu 86:12-15) Odnosno, nije bio objavljen izvan vremena i došao je kao neophodna sezonska kiša.
Ovdje je Svemogući Bog iznio dobro poznat zakon prirode u potporu istini Časnog Kur’ana, koji je Njegova Riječ. Stvar je zajedničkog opažanja da se u vrijeme potrebe kiša spušta s neba i da sve bilje na Zemlji ovisi o kiši. Ako kiša ne padne s neba, onda i bunarevi postepeno presušuju, tako da voda u zemlji također ovisi o kiši s neba. Zato u kišnoj sezoni nivo vode u bunarevima također raste, iz razloga što nebeska voda vuče vodu iz zemlje. Isti je odnos između nebeske objave i ljudskog razuma.
Božija objava je nebeska voda, a razum je zemaljska voda koja je uzdržavana nebeskom vodom. Kad nebeska voda, odnosno Božija objava prestane, zemaljska voda također postepeno presušuje. Zar tome nije dokaz da, kad prođe dugo vremena i nikakav se primalac objave ne pojavi na Zemlji, razum mudrog biva iskvaren, kao što se zemaljska voda pokvari i osuši.
Da biste razumjeli ovu stvar, bit će dovoljno da bacite pogled na stanje svijeta prije dolaska našeg Časnog Poslanika s.a.v.s. Šest stotina godina je prošlo poslije vremena Isaa a.s., i nikakav primalac objave nije se pojavio za to vrijeme, i cijeli svijet je postao iskvaren. Historija svake zemlje pokazuje da je prije dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s. iskvareno mišljenje postalo rašireno cijelim svijetom. Zašto se ovo dogodilo?
Zato što je Božija objava prestala duže vrijeme i kraljevstvo neba je palo samo u ruke ljudskog razuma. Niko nije upoznat sa iskvarenošću u koju su ljudi bili uključeni držeći se manjkavog razuma. Pošto se kiša objave nije spustila određeno vrijeme, voda razuma se osušila.
Zato u ovim zakletvama Svemogući Bog skreće pažnju na ovaj čvrsti i vječni zakon prirode i poziva da razmislimo o tome kako sva vegetacija Zemlje ovisi o vodi s neba. Prema tome, za skriveni zakon koji upravlja Božijom objavom svjedok je očiti zakon prirode. Onda, nastojte izvući korist od svjedočenja ovih svjedoka, i nemojte uzimati samo svoj razum za svoju uputu, jer to nije voda koja može opstati bez nebeske vode.
Pošto je karakteristika nebeske vode da ulazi u vodu bunareva, bilo da padne direktno u bunar ili ne, prirodno ona povlači vodu svih bunareva da naraste; na isti način, i kad se pojavi primalac Božije objave u svijetu, bilo da ga mudra osoba slijedi ili ne, razum biva osvijetljen i čist do stepena koji prije nije viđen. Ljudi počinju da tragaju za istinom i njihova sposobnost razmišljanja je pokrenuta od nevidljivog.
Prema tome, sav napredak u intelektu i u srcu je pokrenut blagoslovljenim dolaskom primaoca Božije objave i vode zemlje rastu time. Zato, kad vidite da su svi započeli traganje za religijom i da je uzburkanost pokrenula vode zemlje, onda ustanite i primite upozorenje i znajte sigurno da je s neba pala jaka kiša i da je na neka srca pala kiša objave.