Život Poslanika II Pohod Benu Nezira
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će spomenuti detalje u vezi sa pohodom Banu Nadira.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Banu Nadir jevrejska porodica ili pleme u Medini. Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stigao u Medinu, poglavar Banu Nadira bio je Huyayy bin Akhtab, koji je bio šesta generacija Nadira bin Nahama po kojem je pleme i dobilo ime.
Hazreti Safija (ra), blagoslovljena žena Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, bila je kćerka Huyayyja bin Akhtaba. Zabilježeno je da je Huyayyjeva loza povezana s Aronom (as), bratom Musaa (as). Pleme Banu Nadir nalazilo se pola milje od Qube, neposredno prije grada Medine.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je pohod Banu Nadira održan u Rabi’ al-Awwal 4. po Hidžri. Postoje predaje koje govore da se to dogodilo prije bitke na Uhudu, ali imam Buhari je također zabilježio predaje da se to dogodilo nakon bitke na Uhudu i pohoda na Bir-e-Ma'unah.
Događaji koji su doveli do pohoda Banu Nezira
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su Događaji koji su doveli do pohoda Banu Nadira to što su Kurejšije iz Mekke prije bitke na Uhudu pisali Abdullahu bin Ubej bin Sululu i drugim obožavateljima idola Avsa i Hazredže govoreći da su dali utočište svom neprijatelju. Pozivali su ih ili da se bore protiv muslimana ili da ih protjeraju, inače bi same Kurejšije napale narod Medine.
Po prijemu ovih pisama, primaoci su planirali borbu protiv muslimana. Nakon što je primio riječ o tome, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa nekim ashabima, susreo se sa vođama Medine i objasnio im da trebaju vidjeti povod radije nego popustiti pred prijetnjama Kurejšija. Na kraju su se složili.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su Kurejšije nakon bitke na Bedru napisali pismo Židovima u Medini, govoreći im da imaju oružje i tvrđave i da treba da se bore protiv Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, inače će Kurejšije napasti njih i zgrabi njihove žene. Nakon toga, Banu Nadir je namjeravao prevariti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer su već tražili izgovor da obore muslimane.
Stoga su poslali poruku Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da se on zajedno sa 30 ashaba treba sastati sa 30 njihovih učenjaka na neutralnom mjestu gdje bi mogli razmijeniti ideologije. Kada su obje strane stigle do dogovorene otvorene ravnice, Jevreji su shvatili da bi sa 30 drugova oko njega koji su bili spremni da se žrtvuju za njega, bilo teško napasti Časnog Poslanika (savs).
Stoga su poslali još jednu poruku da će 60 ljudi biti teško razgovarati, te da po tri sa svake strane izađu na razgovor. Ovo je bilo dogovoreno, i tri Jevreja koji su izabrani da izađu svaki su sa sobom imali bodeže koje su namjeravali upotrijebiti da napadnu Časnog Poslanika (savs).
Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je bio spreman da krene naprijed i bio je na putu kada je dobronamjerna žena iz Banu Nadira obavijestila muslimana o planu Jevreja koji je prenijet Časnom Poslaniku (savs) prije nego što je stigao tamo i nakon ovoga, Časni Poslanik (savs) se vratio u Medinu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedan razlog za ovaj pohod to što je Banu Nadir pisao Kurejšijama, podstičući ih na borbu protiv muslimana. U stvari, čak su ih obavijestili i o određenim slabostima muslimanske odbrane.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedan razlog to što je hazreti Amr bin Umejjah Damri (ra) stigao do Qanata koji se nalazi između Medine i Uhuda gdje je sreo dvoje ljudi iz Banu Amira. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je imao mirovni sporazum sa njima, i oni su se pridružili hazreti Amru (ra), međutim kada su spavali on ih je obojicu ubio.
Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio obaviješten, bio je nezadovoljan i rekao je da su s njima u mirovnom sporazumu. Hazreti Amr (ra) je rekao da nije bio svjestan toga. Hazreti Amru (ra) je naređeno da vrati njihove stvari porodici i da ponudi krvarinu.
Nekoliko dana kasnije, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, otišao je u Benu Nadir zajedno sa nekim ashabima i prišao im da pomognu u prinošenju krvarine, jer je dio sporazuma između muslimana i Benu Nadira bio da će oboje pomoći jedni druge u prinošenju krvnog novca.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Opisujući uzroke koji su doveli do ove Gazve (Pohoda), stručnjaci za Hadis i Sirat iznijeli su različite faktore. Zbog ovih različitih stavova, također su se pojavila različita mišljenja u odnosu na eru ovog Gazwaha. Ibni Ishak i Ibni Sa'd, koje sam ovdje pratio bez ikakve posebne istrage, postavili su Gazvu Banu Nadira nakon bitke kod Uhuda i događaja kod Bi'r-e-Ma'una.
U prilog ovom stavu, oni pišu da je na povratku u Medinu, Amr bin Umayyah Damri (ra), kojeg su nevjernici zarobili i potom pustili u događaju kod Bi'r-e-Ma'una, naišao na dvojicu muškaraca iz plemena Banu ‘Amir, koji su sklopili ugovor sa Časnim Poslanikom (savs) .
Pošto ‘Amr nije znao za ovaj sporazum i dogovor, nakon što je našao priliku, ubio je ova dva čovjeka u znak odmazde za šehide Bi'r-e-Ma'une, čiju smrt duguju poglavici Banu ‘Amira, po imenu ‘Amir bin Tufail, iako su se, kao što je ranije spomenuto, ljudi Banu ‘Amira sami suzdržali od ovog ubistva i krvoprolića.
Kada je Amr bin Umayyah (ra) stigao u Medinu, predao je cijeli izvještaj Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu o ubistvu te dvojice muškaraca. Kada je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio obaviješten o ubistvu ove dvojice muškaraca, bio je veoma nezadovoljan ovim postupkom ‘Amra bin Umejje (ra) i rekao je: “Oni su bili naši saveznici.” Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odmah poslao krvavi novac obojice ovih muškaraca odgovarajućim porodicama.
Međutim, pošto su ljudi Banu ‘Amira bili saveznici Banu Nadira, a Banu Nadir saveznici muslimana, na osnovu sporazuma, Banu Nadir je također bio dužan snositi jednak dio krvnog novca. Kao takav, zajedno sa nekolicinom svojih ashaba, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je otišao u naselje Banu Nadir i objašnjavajući cijeli događaj, tražio je njihov dio krvnog novca.
Većina historičara je usvojila gore navedene naracije, do te mjere da je upravo ovo pripovijedanje postalo opšte poznato i istaknuto u historiji. Međutim, za razliku od ovoga, imam Zuhri je prenio autentičnu predaju. Ova predaja kaže da su nakon bitke na Bedru (tačna godina i mjesec nisu poznati), poglavice Kurejšija napisale pismo Benu Nadiru rekavši: „Objavite rat protiv Muhammeda [savs] i muslimana, ili ćemo mi voditi rat protiv tebe.”
Nakon toga, Banu Nadir su se međusobno konsultovali i odlučili da treba da taktično ubiju Časnog Poslanika (savs). U tu svrhu, oni su planirali da pozovu Časnog Poslanika (savs) nekim izgovorom, a zatim nađu priliku da ga ubiju. Kao takvi, oni su poslali poruku Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da bi željeli organizirati vjerski dijalog između Časnog Poslanika (savs) i njihovih vlastitih učenjaka.
Oni su tvrdili da ako im istina Časnog Poslanika (savs) postane očigledna, oni će ga prihvatiti; stoga, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem treba da dođe zajedno sa tridesetak ashaba kako bi se razmjena vjerskih stavova mogla održati sa trideset jevrejskih učenjaka.
S jedne strane, oni su prenijeli ovu poruku Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, dok su s druge strane konsolidirali svoju šemu i u potpunosti se pripremili u skladu s tim.
Urotili su se da nakon dolaska Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ti isti “učenjaci”, potajno posjedujući skrivene bodeže, pronađu priliku i ubiju Časnog Poslanika (savs). Međutim, jedna dama iz plemena Banu Nadir, prenijela je pravovremenu informaciju o zlim motivima svog naroda jednom čovjeku od Ensarija, koji joj je bio brat.
Časni Poslanik (savs) je tek napustio svoju rezidenciju, kada je primio ovu vijest i vratio se. Časni Poslanik (savs) je odmah naredio mobilizaciju i krenuo prema tvrđavama Banu Nadir. Čim je stigao tamo, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ih je opsjedao i poslao poruku njihovim poglavicama da im, pod okolnostima koje su izašle na vidjelo, ne može biti dozvoljeno da ostanu u Medini, sve dok ne sklope novi sporazum sa Časnim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem i uvjerite ga da neće prekršiti svoj ugovor i ponovo počiniti izdaju.
Jevreji su, međutim, jasno odbili da sklope drugi ugovor, i na taj način je počeo rat. Banu Nadir je vrlo arogantno zauzeo svoje tvrđave. Sljedećeg dana, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je primio vijesti, ili je možda iz okolnosti saznao da i drugo jevrejsko pleme, poznato kao Banu Quraizah, također pokazuje znakove pobune. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je poveo odred i krenuo prema tvrđavama
Banu Quraizah i opsjedao ih također. Kada su Banu Quraizah vidjeli da je njihova tajna procurila, postali su uplašeni i tražili oprost, sklopili su novi sporazum o miru i sigurnosti, i međusobnom savezu sa Časnim Poslanikom (savs). Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je prekinuo opsadu i vratio se u tvrđave Banu Nadir. Međutim, Banu Nadir je ustrajao u svojoj tvrdoglavosti i neprijateljstvu, te je počelo pravo ratno stanje.
Ovo su dva različita kazivanja koja su povezana s uzrokom Gazve Banu Nadira. Iz historijske perspektive, ova naracija je ispravnija i autentičnija, a druge naracije također to u principu podržavaju. Međutim, historičari su više prihvatili prvu predaju, a različiti vjerodostojni hadisi također aludiraju na njenu autentičnost. Kao takav, iako je imam Buhari dao prednost predaji Zuhrija, on je ipak spomenuo krvavi novac dvoje ljudi koji su ubijeni iz plemena Amir.
Stoga, po našem mišljenju, ako se oba kazivanja smatraju tačnima i zajedno, u tome nema štete. Mada, što se ere ove Gazve tiče, jedno kazivanje mora se dati prednost između te dvije, jer u tom pogledu oba kazivanja ne mogu biti tačna. Čini se kao da su u raznim prilikama Banu Nadir stvarali različite razloge za rat, a Časni Poslanik (savs) je nastavio da im daje predah i ophodio se prema njima na način praštanja.
Međutim, kada je konačan uzrok nastao nakon događaja u Bi'r-e-Ma'uni, Časni Poslanik (savs) ih je podsjetio na sve njihove prethodne namjere i konačno poduzeo vojnu akciju protiv njih. Drugim riječima, svi navedeni uzroci su sami po sebi tačni, ali krajnji motivirajući faktor je bio onaj koji se desio kada je tražena krvna para za dvojicu ubijenih od Banu ‘Amira. A Allah najbolje zna istinu.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 377-381)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.
Apel za dove
Hazreti Halifa (aba) je ponovo pozvao na dovu za Ahmadi muslimane u Pakistanu, koji se ponovo suočavaju sa poteškoćama. Hazreti Halifa (aba) je molio da ih Allah brzo spasi iz kandži ovih okrutnih ljudi i da im se prilike poprave. Oni izazivaju probleme u najmanjim stvarima.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će u odsustvu predvoditi dženazu namaz:
Ghulam Sarwar i Rahat Ahmad Bajwa
Obojica su bili iz Sadullapura i ubijeni su 8. juna. Neprijatelj Ahmadijata otvorio je vatru na njih i ubio ih jednog za drugim. Ghulam Sarwar je nakon namaza odlazio iz džamije u svoju kuću kada mu je prišao neprijatelj Ahmadijata koji je otvorio vatru zbog čega je Ghulam Sarwar bio pogođen mecima u glavu, što je rezultiralo njegovim šehadetom.
Tada je napadač otišao u drugi dio sela i otvorio vatru na Rahat Ahmada Bajwu. Kasnije je uhićen i priznao zločin i rekao da je to učinio da bi došao do raja, a da je vidio još nekog Ahmadija, ne bi oklijevao da i njih ubije. To su stvari kojima hodže uče ljude. Hazreti Halifa (aba) je molio da ih Allah brzo uništi.
Ghulam Sarwar
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Ghulam Sarwar Shaheed redovno klanjao svojih pet dnevnih namaza, kao i dobrovoljne namaze i post. Također je imao strast prema učenju Časnog Kur'ana i proučavanju literature zajednice. Svaki dan bi nudio milostinju i u tajnosti pomagao potrebitima. Služio je lokalnoj zajednici u različitim svojstvima, a imao je i strast da poziva ljude Bogu.
Razni ljudi su uspjeli prihvatiti Ahmadijat kao rezultat njegovih napora. Zbog vjere je također bio u zatvoru na nekoliko dana. Imao je želju da pruži takvu uslugu kojom bi njegovo ime ostalo upisano u historiju. Ta njegova želja je ispunjena. Iza njega su ostala supruga, dva sina i četiri kćeri. Pokazao je uzornu poslušnost prema onima koji su mu bili nadležni u pitanjima koja se tiču Zajednice, nikada ne dopuštajući da bilo kakve lične pritužbe stanu na put. Volio je Halifat i imao je strast za čitanjem knjiga Obećanog Mesije (as). Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah uzdigne njegov položaj i dopusti da se vrlina nastavi u njegovom potomstvu.
Rahat Ahmad Badžva
Rahat Ahmad Bajwa je stajao na autobuskoj stanici kada je napadač otvorio vatru na njega i on je ubijen nakon što su ga meci pogodili u glavu. Kad god je Ahmadi ubijen, on bi izrazio koliko su sretni. Imao je posebnu ljubav prema Halifatu. Bio je veoma zabavan i čak i ako bi mu neko prišao na negativan način, odgovorio bi pozitivno. Uvijek bi bio prisutan kada bi ga pozvali za bilo koju uslugu.
Želio je da svoj život posveti služenju gostiju Obećanog Mesije (as). Uvijek je savjetovao protiv nelojalnosti Zajednici. Iza njega su ostali roditelji, supruga i dvije male kćeri. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah podari ovim šehidima uzvišeni položaj u Džennetu, da im podari oprost i milost, a njihovim voljenima podari strpljenje i hrabrost i da ih čuva u Svojoj zaštiti.
Malik Muzaffar Khan Džoja
Malik Muzaffar Khan Džoja bio je otac Matiullaha Džoje koji služi kao imam na Havajima koji nije imao njegove putne isprave i stoga nije mogao prisustvovati sahrani svog oca. Malik Muzaffar Khan Joiya posjedovao je mnoge vrline i kvalitete. On je sam prihvatio Ahmadijat tokom svoje mladosti što je u njemu donijelo revolucionarnu promjenu nakon koje je imao jaku vezu sa Bogom i vodio uzoran život.
Služio je Zajednici na različitim funkcijama. Nikada se nije žalio na službenike Zajednice i zapravo je naučio da se prema njima odnosi sa najvećim poštovanjem. Savjetovao bi svu svoju djecu da ponude svoje novčane priloge prije nego što se podsjete na njih. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.