Život Poslanika II Radžijev pohod
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je spominjao Radžijev pohod.
Izdajstvo nevjernika
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema Sahihu al-Buhariju, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, poslao izaslanika od deset ashaba, pod vodstvom hazreti Asima bin Thabita (ra) kako bi prikupili informacije. Stigli su do ogranka Huzaila zvanog Banu Lahjan, gdje ih je dočekalo 200 ljudi iz protivničkog plemena, od kojih su svi bili strijelci.
Muslimani su se okupili na brdu i bili su okruženi Banu Lahjanom. Banu Lahyan im je rekao da siđu, uvjeravajući ih da im neće nauditi, međutim, muslimani nisu bili uvjereni. Banu Lahyan je počeo da gađa strijele u njih, usljed čega su hazreti Asim bin Thabit (ra), zajedno sa sedam drugih ashaba, ubijeni. Tri pratioca su sišla sa brda na osnovu dogovora. Protivničko pleme ih je uhvatilo i vezalo. Jedan od pratilaca je shvatio da neće održati svoju riječ i odbio je poći s njima, zbog čega je i on stradao. Ashaba dva su odvedena u Mekku gdje su prodana.
Hazreti Halifa (aba) je uglavnom rekao, historičari kažu da se ova grupa ashaba pripremila za odlazak u svoju misiju, međutim oni još nisu otišli i Časni Poslanik (savs) ih je poslao sa plemenima Adal i Karah koji su tražili učitelje islama da ih prati. Može biti da su, nakon što su krenuli sa Adalima i Karahom, obavijestili Banu Lahyana koji je stigao da ih napadne.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovi ashabi pokazali veliku hrabrost. Hazreti Asim (ra) je gađao strijele sve dok više nije imao. Zatim se borio svojim kopljem dok se ono nije slomilo. Zatim je uzeo svoj mač i borio se dok nije znao da je njegov šehadet siguran. Znao je da neprijatelj osakaćuje tijela, i molio se Bogu da zaštiti njegovo tijelo od toga nakon njegovog šehadeta.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
‘U mjesecu Sefer 4. godine po Hidžri, Časni Poslanik (savs) je okupio grupu od deset ashaba, imenovao Asima bin Thabita (ra) za njihovog emira i naredio im da tajno odu prema Meki i dobiju obavještajne podatke o Kurejšijima, a zatim ga obavijestiti o svojim planovima i motivima.
Međutim, ova partija još nije bila otišla, kada se nekoliko ljudi iz plemena Adal i Karah pojavilo pred Časnim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, i rekli da su mnogi ljudi iz njihovih plemena skloni islamu i da Časni Poslanik (savs) treba sa njima poslati nekoliko ljudi koji bi ih mogli preobratiti u islam i obrazovati.
Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je bio sretan što je čuo njihov zahtjev i umjesto toga je sa njima poslana ista grupa koja je bila okupljena za izviđačku misiju. Međutim, u stvari, kako se kasnije otkrilo, ovi ljudi su bili lažovi i došli su u Medinu na podsticanje Banu Lahjana, koji je tražio osvetu za pogubljenje njihovog poglavara Sufjana bin Halida, i tako osmislio plan da kada je Muslimani izađu iz Medine pod tim pretvaranjem, napali bi ih.
Umjesto ove usluge, Banu Lahyan je obećao ljudima iz Adala i Karaha veliku nagradu u vidu mnogih kamila. Kada su podmukli ljudi iz Adala i Karaha stigli između Asfana i Mekke, potajno su poručili Banu Lahjanu da ih muslimani prate i da i oni treba da dođu. Nakon toga, 200 mladića iz Banu Lahjana, od kojih su 100 bili strijelci, krenulo je u potjeru za muslimanima i pokorilo ih na mjestu poznatom kao Raji’. Ali kako bi se 10 ljudi moglo takmičiti protiv 200 ratnika?
Muslimani, međutim, nisu bili naučeni da bacaju u naručje. Ashabi su se odmah popeli na obližnje brdo i pripremili se za bitku. Nevjernici, koji obmanu nisu smatrali za osudu, povikaše ih i rekoše: “Siđite s planine, mi vam dajemo čvrsto obećanje da vas nećemo ubiti.” ‘Asim (ra) je odgovorio: „Nemamo nikakvog povjerenja u vaše ugovore i sporazume.
Ne možemo računati na vašu garanciju.” Zatim je podigao glavu prema nebu i rekao: „O Bože! Vi svjedočite našem stanju. Prenesite znanje o našem stanju Vašem Poslaniku.” Stoga, ‘Asim (ra) i njegovi drugovi su stajali i borili se i na kraju su stradali u borbi.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 363-364)
Zaštita Uzvišenog Allaha Hazreti Asimovog (ra) tijela
Hazreti Halifa (aba) je rekao da o onome što se desilo sa tijelom hazreti Asima (ra), hazreti Mirza Bashir Ahmad, (ra), piše: ‘U kontekstu samog ovog Radžijevog događaja’, prenosi se predaja da kada su Kurejšije primili vijest da je ‘Asim bin Thabit (ra) takođe bio među onima koji su ubijeni kod Rajija’ od ruke Benu Lahjana, pošto je Asim (ra) ubio glavnog poglavicu Kurejšija, oni su posebno poslali neke ljude prema Radžiju, i izričito ih uputili da se vrate sa glavom Asima (ra) ili drugim dijelom njegovog tijela, kako bi mogli biti umireni i njihova žeđ za osvetom mogla biti utažena.
U drugoj predaji se navodi da se majka osobe koju je Asim (ra) ubio zaklela da će piti alkohol u lobanji ubice svog sina. Međutim, Božija moć je bila tolika da kada su ovi ljudi stigli tamo, zatekli su rojeve stršljenova i muških pčela medonosnih kako počivaju na tijelu Asima (ra) i jednostavno nisu htjeli popustiti. Ovi ljudi su dali sve od sebe da isprate ove stršljene i pčele, ali nijedan pokušaj nije bio uspješan.
Konačno, bez drugog izbora, vratili su se frustrirani i bezuspješno. Ubrzo nakon toga došla je oluja kiše i odnijela tijelo Asima (ra). Zapisano je da se Asim (ra) prijema islama zavjetovao da će se potpuno suzdržavati od svega što je mnogobožačko, do te mjere da neće ni dotaknuti idolopoklonika.
Kada je hazreti Omer (ra) bio obaviješten o svom šehadetu, a posebno o ovom događaju, rekao je: “Pogledajte kako Allah lijepo čuva emocije Svojih voljenih robova. Ispunio je zavjet Asima (ra) čak i nakon njegove smrti i zaštitio ga od dodira idolopoklonika.”(Život i karakter Pečata Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 366-367)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Asim (ra) postao poznat i kao ‘Onaj koga su spasili stršljeni ili pčele’. Stoga je ovo bio način na koji je Uzvišeni Allah zaštitio tijelo hazreti Asima (ra).
Strašno postupanje prema preostalim drugovima u Raji'u
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je i hazreti Mu'attib bin Ubaid (ra) takođe ubijen. U borbi je teško povrijeđen zajedno sa još pet drugova koji su se hrabro borili i na kraju su stradali. Na taj način je ubijeno ukupno deset ashaba. Preostala su tri ashaba sa kojima se neprijatelj zavjetovao da im neće ništa naštetiti.
Međutim, kada su im ashabi došli, prekršili su zavjet i bili su vezani. Kada je hazreti Abdullah bin Tariq (ra) odbio da nastavi s njima, neprijatelj je i njega ubio.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Kada je sedam ashaba bilo ubijeno, a ostali samo Khubaib bin Adiyy (ra), Zeid bin Dathinah (ra), i još jedan ashab, nevjernici čija je stvarna želja bila da te ljude zarobe žive, ponovo su pozvali i rekli: „Još ima vremena. Siđite dole i obećavamo vam da vam nećemo nauditi.” Ovaj put, ovi nevini muslimani su upali u ovu zamku i sišli. Međutim, čim su sišli, nevjernici su ih vezali tetivama svojih strijela.
Nakon toga, ashab Khubaib (ra) i Zeid (ra), čije je ime zabilježeno u historiji kao Abdullah bin Tariq (ra), nije se mogao suzdržati i povikao je: „Ovo je vaše prvo kršenje sporazuma i ko zna šta ćete raditi nakon toga”, a Abdullah (ra) je odbio da nastavi s njima. Nevjernici su na izvjesnoj udaljenosti vukli Abdullaha (ra), tukli ga i napadali, a zatim ga ubili i ostavili da umre.
Štaviše, sada kada je tražena osveta, kako bi se zadovoljili Kurejšije, a također i zbog pohlepe za novcem, oni su uzeli Khubaiba (ra) i Zaida (ra) i otišli u Mekku; kada su stigli tamo, obojicu su prodali Kurejšijama. Kao takvog, Khubaiba (ra) su kupili sinovi Haritha bin ‘Amira bin Naufala, jer je Khubaib (ra) ubio Harita u bitci kod Bedra, a Zejda (ra) je kupio Safwan bin Umejja. (Život i karakter Pečata poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 364)
Ogromna ljubav ashaba prema Časnom Poslaniku (savs)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su na kraju i ova dva ashaba ubijena od strane Kurejšija. S tim u vezi, Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Safwan bin Umayyah je odveo svog zarobljenika Zaida bin Dathinah (ra) ispred Harema. Pratila ga je gomila koja se sastojala od poglavara Mekke. Kada je stigao ispred Harema, Safvan je naredio svom robu Nastasu da pogubi Zaida (ra). Nastas je istupio i podigao mač.
U ovom slučaju, Abu Sufyan bin Harb, poglavar Meke, koji je također bio među gledaocima, istupio je naprijed i obratio se Zaidu (ra) govoreći: „Reci istinu, zar tvoje srce ne želi da je u ovom slučaju, umjesto tebe Muhammeda (savs) je u našim rukama i mi bismo ga pogubili dok bi ti bio pošteđen da provodiš dane radosti sa svojom porodicom?”
Oči Zeida (ra) su počele da pune krv od bijesa i on je bijesno uzvratio: „Ebu Sufjane! Kakve gluposti izgovaraš? Bogami! Ne bih ni više volio da trn ubode umjesto mene nogu Allahovog Poslanika!” Ebu Sufjan je nekontrolisano izjavio: „Tako mi Boga, nikada nisam vidio da je iko volio drugu osobu toliko koliko Muhammedovi ashabi vole Muhammeda (savs).“ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 366)
Hazreti Hubaib (ra) Uzorno ponašanje kao zarobljenika
Hazreti Halifa (aba) je rekao da o hazreti Khubaibu (ra), hazreti Mirza Bashir Ahmad (ra), piše:
”Ova dva ashaba još su bila u zarobljeništvu kada je jednog dana Khubaib (ra) upitao kćerku Haritha može li mu dati britvu za ličnu upotrebu, a ona mu je dala. Kada je Khubaib (ra) držao ovaj brijač, malo dijete Haritove kćeri je slučajno došlo do Khubaiba (ra) igrajući se tu i tamo; i stavio ga je na bedro. Kada je majka vidjela
da Khubaib (ra) drži britvu u ruci, a njeno dijete sjedi na njegovoj butini, počela je da drhti, a lice joj je problijedjelo od straha. Kada ju je Hubaib (ra) ugledao, shvatio je da je uplašena i rekao je: „Misliš li da ću ubiti ovo dijete? Ne misli ovo. Ako Bog da, nikada neću počiniti takav čin.” Čuvši ove riječi, izblijedjelo lice majke se ozari.
Ova dama je bila tako duboko pod utjecajem visokog moralnog karaktera Khubaiba (ra) da bi nakon toga uvijek govorila: „Nikad nisam vidjela zatvorenika tako dobrog kao Khubaib“. Ona bi također rekla: „Jednom prilikom sam vidjela grozd u ruci Hubaiba (ra), a on je brao grožđe jedno po jedno i jeo ga, iako tih dana u Mekki nije bilo ni traga grožđa i Hubaib (ra) je bio okovan u jake željezne lance.” Ona kaže: “Vjerujem da su to bile nebeske namirnice koje su došle Kubaibu.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 364-365)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su na kraju Kurejšije odveli hazreti Khubaiba (ra) na otvoreno polje kako bi ga ubili. Hazreti Khubaib (ra) je zatražio priliku da klanja namaz. Rekao je da je želio da produži svoje molitve, ali i da ne želi da ljudi pomisle da to čini iz straha od smrti. Nakon toga je ubijen.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.