Prošla sedmica je bila veoma emotivna za Ahmadi muslimane širom svijeta. Kada je Huzur u svojoj hutbi u petak spomenuo da je prošao operaciju srca i zatražio dovu, to je šokiralo mnoge od nas, jer nismo očekivali da će Huzur to objaviti. Odmah su nam srca bila ispunjena dovama i dubokom brigom za Huzurovo zdravlje. Prvi put sam čuo za ovo kada sam prevodio Huzurovu hutbu uživo.
Nakon nekoliko dana Huzurove hutbe, u ponedjeljak imao sam priliku da ujutro sretnem Huzura, zajedno sa bratom Ibrahimom Ikhlafom, šefom odjela za prevođenja , kako nam je Huzur obojicu odredio nekoliko zajedničkih projekata na kojima smo radili.
Prije nego što sam ušao u kancelariju, pitao sam privatnog sekretara za Huzurov nedavni raspored. Obavijestio me je da se u petak, kasnije nakon Huzurove hutbe petkom, Huzur vratio u kancelariju i nastavio normalno raditi. Bacio sam pogled na Huzurov raspored na stolu privatnog sekretara, koji je pokazao da te večeri nastavljaju i porodični sastanci, ali u malo smanjenoj količini.
Od petka, Huzur je također nastavio s vođenjem namaza. Službeni sastank je počeo nakon Huzurove hutbe u petak. Službenici iz različitih odjela susreli su se s Huzurom u proteklih nekoliko dana iz niza odjela.
Kada smo ušli u Huzurovu kancelariju, Huzurov sto je bio ispunjen sa možda 8-9 fascikli različitih korespondencija i pisama. Huzur bi uklanjao razna pisma i prepiske, čitao i pisao uputstva na njima i vraćao ih u odgovarajuće fascikle. Huzur bi obavljao više zadataka razgovarajući s nama.
Scena je bila potpuno ista kao što sam vidio Huzura bezbroj puta prije njegove operacije. Sada, nakon njegove operacije, svjedočio sam Huzuru u potpuno istoj rutini. Huzur nije ostavio nikakav utisak da je upravo prošao kroz veliku operaciju.
Huzur je podigao pogled i, dok smo sjeli na svoja mjesta, upitao za koji posao smo došli tražiti smjernice.
Veoma emotivno sam rekao: „Huzure, želimo da se raspitamo za tvoje zdravlje! Kako se osjećaš?”.
„Možete početi, jer se dobro osjećam!“ rekao je Huzur, ponovo ukazujući da trebamo započeti naš razgovor o džematu i poslovima.
Tada sam spontano rekao: „Ali Huzure, mi te volimo i brinemo za tebe!
Huzur je razumio naše osjećaje iz duboke ljubavi, velike brige i brige i da naše emocije vjerovatno odražavaju emocije miliona Ahmadi muslimana, i jednostavno je želio osigurati da je Huzur zdrav i želio je saznati detalje iz ovog razloga:
Još jednom sam ponizno pitao za Huzurovu operaciju. Na kraju je Huzur rekao:
“Alhamdulillah, operacija je bila uspješna, a sada nakon toga, moje srce, koje je ranije bilo naviklo na mnogo niži nivo protoka krvi, sada dobija mnogo veći protok krvi.”
Spomenuo sam Huzuru da je nakon njegove hutbe jedan viši doktor iz tima The Review of Religions uzviknuo ostatku tima da su bili zadivljeni kako je Huzur pokazao takvu mobilnost, otpornost i posvećenost džematu vraćajući se na dužnost pa brzo nakon veće operacije. Huzur je, iz naklonosti, slušao moje komentare, ali je šutio, sve vrijeme s gomilama posla razbacanih po stolu ispred sebe.
Pitao sam Huzura o razmaku između datuma operacije i džume:
“Ponedjeljak je kada je operacija obavljena”, rekao je Huzur
Pitao sam: „Huzur, zar doktori nisu rekli da treba smanjiti fizički napor?“.
Huzur je odgovorio: “Ljekari su rekli da trebam odmoriti nekoliko ili tri dana, što sam i učinio. I to je razlog zašto sam nakon nekoliko dana klanjao džumu-namaz kao što sam im spomenuo da ću to učiniti, a oni su mi rekli da je u redu.”
Pitao sam Huzura kako se sada osjeća. Huzur je rekao: “Dobro sam, Alhamdulillah. I ranije sam bio dobro.”
Spomenuo sam Huzuru da sam prevodio hutbu u petak uživo kada je Huzur iznenada dao ovu najavu, i to me zaprepastilo. Tražio sam smjernice od Huzura o ispravnim riječima koje treba koristiti u engleskom prijevodu gdje je Huzur opisao svoju operaciju kako bih bio siguran da se netačne informacije ne prenose na jezicima širom svijeta, a Huzur me je u skladu s tim usmjerio.
Brat Ibrahim Ikhlaf je upitao Huzura kako on zna za anomaliju srčanog zaliska i da li je Huzur osjetio nešto prije što je ovo pokrenulo.
Huzur je odgovorio: “To je utvrđeno redovnim kontrolama, ali imam problema sa srcem već neko vrijeme, već četiri godine! I uzimao sam lijekove za to.”
Konačno, i brat Ibrahim Ikhlaf Sb i ja smo molili Huzura da se malo odmori.
Huzur se nasmiješio i rekao: “Došli ste ovdje sa dva laptopa, a ljudi dolaze ovdje i iznose mi svoje probleme, tako da moram provoditi vrijeme baveći se njima, kako bih se odmorio?”
Rekao sam: “Huzure, da smo znali da si pod operacijom, nikada ne bismo tražili mulakat”
Brat Ibrahim Ikhlaf je rekao: “Da, Huzure, tražili smo prije nego što smo imali bilo kakvu ideju o vašoj operaciji!”
Preplavljen emocijama, ponovo sam upitao “Huzur, kako se sada osjećaš?” Ibrahim Ikhlaf Sb je također ponovio ovu zabrinutost.
Huzur je nasmijano pogledao brata Ibrahima Ikhlafa i rekao: „Ako ja govorim i imam posla s tobom, mora da sam dobro, zar ne!”
Rekli smo Huzuru “Nećemo vam više trošiti vrijeme Huzur” ali Huzur je tada insistirao da detaljno opišemo različite službene džemate koje smo prvobitno planirali iznijeti pred Huzurom. Kao rezultat toga, mi smo te stvari predstavili po Huzurovim uputama.
Huzur je dao detaljne smjernice o nizu pitanja, sve dok nakon nekog vremena, kada su sva zvanična pitanja iscrpljena, Huzur je rekao: “U redu, možete ići sada!”
Nakon sastanka prisustvovao sam podne namazu u Mesdžid Mubarek koji je predvodio Huzur.
Izvana, Huzur je izgledao dobro raspoložen i relativno dobrog zdravlja, sve u svemu. Huzur ni u jednom trenutku nije želio razgovarati o bilo kakvom fizičkom bolu na koji je naišao, ali u razgovoru sa raznim doktorima koji nisu direktno povezani, rekli su mi da je to, naravno, velika operacija u kojoj se može naići na mnogo boli.
Brat Ibrahim Ikhlaf i ja smo emotivno razgovarali o tome kako je moguće da Huzur nastavi sve svoje aktivnosti tako normalno nakon velike procedure: vođenje namaza, bavljenje službenim i ličnim stvarima, vođenje džume, odgovaranje na stotine i stotine prepiski i pisama iz okoline i svijeta i mnoge druge zadatke.
Čak i običnog dana nakon napornog rada, osjećam se iscrpljeno i potreban mi je odmor. Kako je Huzur još uvijek obavljao sav ovaj posao u ovoj situaciji?
Naravno, to je samo milost Uzvišenog Allaha i nepokolebljiva odlučnost Huzura da ispuni svoje dužnosti kao halifatul Mesih.
Huzur prinosi svaku nesebičnu žrtvu radi Allaha i džemata i voli džemat kao što majka voli svoje dijete, stalno se stavljajući u poteškoće da služi, i nikada ne izražava žalbu ili patnju. Huzur je uvijek nastavio da služi na način koji nas sve zadivljuje i zahtijeva od nas da se još više molimo za njega.
Naravno, postoje mnogi istinski zahtjevi i pitanja koja se trebaju postaviti Huzuru na ličnom i službenom nivou.
Poslije sam pomislio da bi se, u najmanju ruku, znatna količina Huzurovog vremena mogla uštedjeti bez svih sitnih problema, pritužbi koje se mogu izbjeći, svađa i bračnih razvoda.
Također sam mislio da bismo, kao službenici i nosioci funkcija, mogli uštedjeti Huzurovo vrijeme izbjegavanjem nepotrebnih zahtjeva i žalbi koje nisu u duhu napretka džemata.
I ja sam razmišljao kako sam u mnogim prilikama mogao uštedjeti Huzurovo vrijeme i mogao bih to učiniti u budućnosti.
Sjećam se da je jednom prilikom sam Huzur rekao, prije mnogo godina, u hutbi petkom da ako bi se sačuvalo svo vrijeme koje provodi baveći se sitnim pitanjima i pitanjima koja se mogu izbjeći, Huzur bi to vrijeme umjesto toga mogao potrošiti na pravu svrhu Halifata, da napreduje poruka Islama Ahmadijata.
Lično sam također osjetio da bi se, uz dodatno vrijeme, možda, samo možda, i Huzur mogao malo odmoriti!
Uz stalnu dovu za Huzura za njegov dug i zdrav život, kako je i sam Huzur tražio, moramo zaštititi i očuvati ovo povjerenje Halifata kojim nas je Allah Svemogući blagoslovio, Insha'Allah.
“O Allahu, podrži našeg imama duhom svetosti (Ruhul Kudusom) i blagoslovi nas njegovim dugim životom i halifatom”
Izvor: https://www.reviewofreligions.org/45224/personal-moments-with-huzur-after-his-friday-sermon/