Život Poslanika II Ishodi bitke na Uhudu
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tašahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je spominjao pohod Hamra’ al-Asada.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašira Ahmada (ra) koji piše: ”Ova noć je bila noć velikog straha u Medini, jer iako je vojska Kurejšija očigledno otišla u Mekku, shvatilo se da bi ovaj potez mogao biti zavjera da se muslimani zateknu nespremni, i da se iznenada vrate da napadnu Medinu.
Dakle, ove noći je napravljen aranžman za sigurnost u Medini, a ashabi su posebno čuvali cijelu noć kuću Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Sljedećeg jutra je otkriveno da ovo strahovanje nije bila samo nagađanje, jer je prije namaza, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, primio vijest da se vojska Kurejšija zaustavila na nekoliko milja od Medine i da se vodila žestoka rasprava među poglavicama Mekke, koji koriste ovu pobjedu, zašto ne napadnu Medinu.
Neki od Kurejšija su se rugali jedni drugima govoreći: “Vi niste ubili Muhammeda (savs), niti ste muslimanke uzimali kao robinje, niti ste oduzeli njihovo bogatstvo i imovinu; nego, kada ste stekli dominaciju nad njima i dobili priliku da ih potpuno uništite, samo ste ih ostavili i okrenuli se nazad, da ponovo skupe snagu. Ima još vremena, vratimo se i napadnimo Medinu i iskorijenimo muslimane jednom zauvijek.”
Za razliku od ovoga, ostali su tvrdili: “Ostvarili ste pobjedu. Smatrajte ovo dovoljnom srećom i vratite se u Mekku, da ne izgubimo i ovaj ugled, a ova pobjeda se pretvori u poraz. Ako se vratite i napadnete Medinu, muslimani će se zaista boriti svom svojom snagom, a oni koji nisu učestvovali na Uḥudu će također izaći na bojno polje.”
Na kraju je, međutim, prevladalo mišljenje onih koji su strastveni i Kurejšije su se pripremili da se vrate u Medinu. Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio obaviješten o ovim događajima, odmah je najavio da se muslimani pripremaju, ali je uz to naredio da osim onih ljudi koji su učestvovali na Uhudu, niko drugi ne krene s njima.
Kao takvi, Uhudovi ratnici, od kojih je većina bila ranjena, previli su svoje rane i krenuli da se pridruže svome vođi. Zapisano je da su muslimani ovom prilikom krenuli s takvom radošću i žarom, kao da su pobjednička vojska koja kreće u potjeru za neprijateljem. Nakon što je prešao udaljenost od osam milja, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je stigao do Hamra'ul-Asada, gdje su pronađena mrtva tijela dvojice muslimana koja su ležala na ravnici.
Daljnjom istragom, otkriveno je da su to bila dva špijuna koje je Časni Poslanik (savs) poslao stopama Kurejšija. Kada su našli priliku, Kurejšije su ih pogubili. Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dao instrukcije da se iskopa jedan mezar i da se oba zajedno pokopaju. Sada kada je bilo veče, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio da se kamp postavi upravo na ovoj lokaciji.
Dalje je dao instrukcije da se vatre pale na različitim mjestima u ravnici. Kao takav, u trenu je zapaljeno 500 vatri u ravnici Hamra'ul-Asad, što je utjeralo strahopoštovanje u srce svakog gledaoca iz daljine. Najvjerovatnije se ovom prilikom idolopoklonički poglavica plemena Khuza'ah po imenu Ma'bad predstavio pred Časnim Poslanikom (savs) i izrazio saučešće za one koji su pali na Uhudu, nakon čega je nastavio svojim putem.
Sljedećeg dana, kada je stigao u Rauha’, zatekao je vojsku Kurejšija utaborenu tamo i da su u toku pripreme za polazak u Medinu. Ma'bad je odmah otišao do Ebu Sufjana i rekao:
„Šta nameravaš da uradiš? Tako mi Boga, upravo sam ostavio iza sebe vojsku Muhammeda (savs) u Hamra'ul-Asadu, i nikada prije nisam vidio vojsku koja ulijeva strahopoštovanje. Toliko su strastveni zbog svog žaljenja zbog poraza na Uhudu da će vas na vidiku pretvoriti u pepeo.”
Abu Sufjan i njegovi sljedbenici bili su toliko zadivljeni ovim Ma'badovim komentarima, da su odustali od ideje da idu u Medinu i odmah su požurili u Mekku. Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dobio vijest da je vojska Kurejšija pobjegla na ovaj način, on je zahvalio Bogu i rekao: “Ovo je strahopoštovanje prema Bogu koje je On unio u srca nevjernika.”
Nakon toga, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je ostao u Hamra'ul-Asadu još dva ili tri dana, a nakon pet dana odsustva, vratio se u Medinu. U ovom pohodu, muslimani su zarobili dva ratnika iz reda Kurejšija, od kojih je jedan bio izdajnik, a drugi špijun. Prema zakonima ratovanja, pošto im je kazna bila smrt, pogubljeni su po naredbi Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Među njima, jedan je bio poznati pjesnik iz Mekke po imenu Abu ‘Uzzah, koji je zarobljen od strane muslimana u bitci na Bedru. Tom prilikom ga je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pustio bez otkupnine nakon što je tražio oprost i obećao da se više nikada neće boriti protiv muslimana.
Međutim, on je izdao muslimane i ponovo učestvovao u ratu protiv muslimana.
Štaviše, ne samo da je sam učestvovao, nego je svojim provokativnim dvostihovima huškao i druge. Stoga, pošto se izdaja takvog čovjeka mogla pokazati kao ozbiljna povreda za muslimane, kada je sada bio zarobljen od strane muslimana po drugi put, Časni Poslanik (savs) je naredio da se on ubije. Abu ‘Uzzah je pokušao ponovo progovoriti o svom putu ka slobodi uz usmeno izvinjenje, ali je Časni Poslanik (savs) odbio i rekao:
“Vjernika ne ubode dva puta iz iste rupe.”
Drugi zarobljenik bio je Mu'awiyyah bin Mughirah. Ova osoba je bila iz reda rodbine hazreti Osmana bin Affana (ra), ali je bio nepokolebljivi neprijatelj islama. Nakon bitke na Uhudu, nastavio je tajno da kruži oko Medine, ali su ga ashabi uočili, uhapsili i predstavili pred Časnim Poslanikom (savs).
Hazreti Osman (ra) se zauzeo u njegovo ime i Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je pustio pod uvjetom da ode u roku od tri dana, inače će biti pogubljen prema kaznama koje su izrečene špijunima. Mu'awiyyah je obećao da će otići u roku od tri dana, ali kada je to vremensko ograničenje isteklo i da je još uvijek otkriveno da tajno kruži Medinom kao i prije, pogubljen je.
Historija nije zabilježila njegov motiv, ali da neko tajno ostane u blizini Medine, a zatim da ostane tamo nakon predviđenog roka uprkos upozorenju, pokazuje da je gajio opasnu namjeru.
Vrlo je vjerovatno da je uznemiren sigurnim povratkom Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem sa polja Uhud, došao u Medinu sa nekim lošim motivom protiv same ličnosti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i planirao da izvrši tajni napad uz pomoć zavjere koju su skovali Jevreji ili idolopoklonici Medine. Ipak, Uzvišeni Bog je dao svoju zaštitu i njegov plan nije mogao uspjeti.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 350-353)
Ishodi bitke na Uhudu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su različiti historičari dali svoja mišljenja o ishodima bitke na Uhudu. Neki smatraju da je bitka na Uhudu bila poraz muslimana, dok neki kažu da je to prvo bio poraz koji se potom pretvorio u pobjedu. Međutim, u svjetlu tadašnjeg načina ratovanja, ne može se reći da su muslimani pretrpjeli poraz.
U stvari, muslimani su još uvijek bili na bojnom polju dok je Abu Sufjan poveo svoju vojsku i vratio se u Mekku dižući slogane. Jedan od slogana koji je iznio bio je da je ovo odmazda za ono što se dogodilo u bitci na Bedru. Ali kako se to može smatrati odmazdom za Bedr?
U Bedru su ubijeni vodeći vojnici i poglavice Kurejšija, a odvedeno je 70 ratnih zarobljenika nakon čega su muslimani dobili veliku količinu plijena.
Nadalje, muslimani su ostali na Bedru još tri dana nakon pobjede dok su Mekanlije pobjegle. Nakon bitke na Uhudu, nevjernička vojska nije učinila nijednu od ovih stvari, pa kako se onda moglo reći da su se mogli osvetiti za gubitak na Bedru?
Muslimani sigurno nisu doživjeli poraz u bitci na Uhudu. Iako su muslimanski životi izgubljeni, muslimanska vojska nikada nije napustila bojno polje, a Bog je spriječio nevjernike da dođu do pobjede.
Zapravo, događaji bitke na Uhudu u kombinaciji sa događajima pohoda Hamra’ al-Asada sljedećeg dana jasno pokazuju kako je ovo bila velika pobjeda muslimana.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Što se tiče trajnih ishoda, bitka na Uhudu nema neki poseban značaj. Međutim, privremeno je ova bitka nanijela štetu muslimanima u određenim aspektima. Prvo, u ovom ratu je stradalo sedamdeset muškaraca, od kojih su neki bili među najistaknutijim ashabima, a i broj ranjenih je bio veoma velik.
Drugo, Židovi i licemjeri iz Medine, koji su postali pomalo zadivljeni strahopoštovanjem kao rezultat bitke kod Bedra, sada su postali relativno hrabri. Zapravo, ‘Abdullāh bin Ubayy i njegove pristalice su se ovom prilikom otvoreno ismijavali.
Treće, Kurejšije iz Mekke su postali veoma hrabri i u svojim srcima su počeli da pretpostavljaju da ne samo da su tražili osvetu za Bedr, već bi čak i u budućnosti, kad god su bili u mogućnosti da sakupe silu i krenu u napad, mogli lako savladati muslimane. Četvrto, plemena Arabije općenito su počela hrabrije dizati glave.
Međutim, uprkos ovim gubitcima, jasna je činjenica da pobjeda u bici kod Uḥuda nije mogla nadoknaditi štetu koju su pretrpjeli Kurejšije kao rezultat bitke kod Bedra. U bitci na Bedru, uništeni su svi oni poglavari Mekke koji su u stvari bili duh nacionalnog života Kurejšija.
Štaviše, kako navodi Časni Kur'an, ovaj narod je iskorijenjen u pravom smislu riječi. Nadalje, sve se to dogodilo od ruke jednog takvog naroda, koji je po prividnim sredstvima bio potpuno beznačajan u odnosu na njih. Za razliku od toga, nesumnjivo su muslimani patili na polju Uḥud, ali je ovaj gubitak bio apsolutno nematerijalan i privremen u odnosu na gubitak koji su pretrpjeli Kurejšije na Bedru.
Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio središnja tačka islamskog društva i bio stvarna meta neprijateljskih planova Kurejšija, bio je živ Božijom milošću. Uz to, svi istaknuti ashabi, osim jednog ili dvojice, svi su bili sigurni. Zatim, ovaj poraz muslimana bio je u sukobu sa vojskom mnogostruko većom od njihove, i daleko jačom u pogledu ratne opreme.
Dakle, u poređenju sa veličanstvenim trijumfom na Bedru, poraz Uḥuda je bio beznačajna stvar za muslimane, a onda se, u jednom pogledu, čak i ovaj gubitak pokazao korisnim za muslimane. Jer im je postalo jasno na svjetlu bijela dana da se koračanje putem koji je u suprotnosti sa voljom i uputama Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nikada ne može pokazati uspješnim i korisnim. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je predložio da ostane u Medini i u prilog tome je čak ispričao svoj san, ali su oni insistirali da izađu u borbu.
Časni Poslanik (savs) postavio ih je na planinski prijevoj i vrlo odrješito ih uputio da ni u kom slučaju ne napuštaju svoje položaje, ali su u razmišljanju o prikupljanju plijena napustili svoje položaje i sišli.
Iako je ovu praktičnu grešku počinila samo mala grupa ljudi, ali pošto ljudsko društvo povezuje sve ljude u obliku jednog lanca; dakle, svi su patili kao rezultat ove slabosti, kao da je bilo kakva korist izvučena, svi bi u njoj podjednako učestvovali.
Stoga, ako je poraz Uḥuda bio uzrok patnje u jednom pogledu, on je također poslužio kao korisna lekcija za muslimane u drugom pogledu. Štaviše, uprkos tome što su morali da podnose ovu povredu, muslimani su nastavili juriti prema svom konačnom odredištu nalik na veliku poplavu koja udari o barijeru, a zatim se još većom brzinom odbije u suprotnom smjeru.”(Život i karakter Pečata Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 353-355)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da ovim završava spominjanje pohoda Hamra’ El-Esada.
Apel za dove za stanje svijeta
Hazreti Halifa (aba) je ponovo uputio apel za dove o stanju u svijetu, stanju muslimana i Palestini. Iako se čini da bi primirje moglo postojati na neko vrijeme, postojeći uslovi ukazuju da čak i ako se to dogodi, nepravdi prema Palestincima neće biti kraja. Dakle, postoji velika potreba za dovama; neka Allah podari Palestincima snagu i omogući im da se obrate Njemu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovi uslovi slomili ponos oholih. Čini se da je Allah Svemogući započeo proces okončanja njihovog ponosa; nije sigurno kada će ovaj proces biti završen – Allah najbolje zna. Međutim, u svakom slučaju, njihov ponos se lomi i glas se diže iznutra. Na primjer, postoje protesti u SAD-u. Iako na silu pokušavaju da zaustave ove proteste, pa čak i ako budu u stanju da ih privremeno zaustave, oni će ponovo krenuti.
Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah podari razum velikim silama svijeta, da mogu djelovati pravedno. Oni imaju određene standarde za sebe, ali drugačije standarde za druge. To će u konačnici postati razlog raspada UN-a.
Apel za dove za hazreti Halifu (aba)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da želi skrenuti pažnju za još jednu dovu tj. Za sebe. Neko vrijeme, Hazreti Halifa (aba) je imao problem sa srčanim zaliskom. Doktori su predlagali da se sprovede operacija, ali je Hazreti Halifa (aba) odlučio da je odgodi. Ali sada su doktori rekli da ne bi bilo preporučljivo čekati više. Stoga je posljednjih dana Hazreti Halifa (aba) podvrgnut operaciji promjene zaliska.
Milošću Uzvišenog Allaha, postupak je bio uspješan. Po savjetu ljekara, Hazreti Halifa (aba) nekoliko dana nije mogao posjetiti džamiju. Međutim, sada, milošću Uzvišenog Allaha, liječnici su rekli da je medicinski zahvat bio uspješan. Hazreti Halifa (aba) je apelovao na dove da cijeli njegov od Boga darovan život bude aktivan i zdrav život.