Život Poslanika II Šehidi sa Uhuda i ekspedicije Hamre’ el-Esada’
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati incidente iz bitke na Uhudu, koji dodatno naglašavaju lijepe aspekte života Časnog Poslanika (savs).
Tješenje porodica šehida sa Uhuda
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Časni Poslanik (savs) molio za šehide bitke na Uhudu. Jednom kada je prošao pored jedne starije dame čiji je sin ubijen, Časni Poslanik (savs) ju je utješio. Tada je Časni Poslanik (savs) molio: ‘Daj porodicama šehida Uhuda odlične čuvare.’
Čak i u trenucima kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio izuzetno tužan zbog šehadeta svojih najdražih članova porodice i ashaba, i uprkos tome što je pretrpio ozljede, Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i dalje bio svesniji da bude prisutan da utješi članove porodica onih koji su stradali.
U stvari, drugoj udovici šehida sa Uhuda, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je molio: ‘Neka ti Bog podari još boljeg čuvara od tvog muža.’ Ovo su bili događaji dok se Časni Poslanik (savs) vraćao u Medinu, koji pokazuju njegov najuzvišeniji i najcjenjeniji moral.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem obavijestio svog rođaka Hamnah bint Jahsh (ra) o šehadetu njenog strica i njenog brata. Kada je primila ovu vijest, ona je vrlo strpljivo recitovala: ‘Zaista samo Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti’, a zatim je rekla da su umrli vrlo časnom smrću.
Kada ju je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem također obavijestio o šehidskoj smrti njenog muža, nije se mogla suzdržati da ne zaplače i izrazila je svoju tugu. Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je rekao: ‘Pogledajte zamršenu vezu između muža i žene.’ Časni Poslanik (savs) je dalje rekao da je u
takvim vremenima žena u stanju podnijeti gubitak svojih krvnih srodnika; međutim za nju ništa ne prevazilazi njenu vezu ljubavi prema mužu. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovo lekcija za muževe da se prema svojim ženama odnose s ljubavlju i saosjećanjem umjesto da budu okrutni prema njima. Ove riječi Časnog Poslanika (savs) nisu bile samo za jednu osobu; umjesto toga, služe kao lekcija za sve.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada ju je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upitao zašto je tako izrazila svoju tugu, ona je odgovorila rekavši da je postala zabrinuta ko će se brinuti za njihovu djecu. Nakon toga, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je molio: ‘Neka im Bog da osobu koja će im postati još bolji čuvar nego što je on bio.’ Ove riječi su se ispunile kada se Hamnah (ra) udala za hazreti Talhu (ra). Zabilježeno je da se prema njenoj djeci odnosio čak i bolje nego prema svojoj.
Upute u vezi sa žaljenjem zbog gubitka
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada se Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem vratio u Medinu, ashabi su mu pomogli da siđe sa brda, klanjao je namaz, a zatim otišao kući da se odmori zbog povreda. U međuvremenu, žene u Medini su saznale za šehadet svojih najmilijih i počele su plakati. Ovo je zaboljelo Časnog Poslanika s.a.v.s., a on je rekao da je i njegov amiđa stric Hamza (ra) također bio šehid, ali nije imao ko da se žali zbog njegove smrti.
Nakon toga, ashabi, koji su željeli ispuniti i najmanju želju Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, otišli su do svojih žena i rekli im da umjesto toga oplakuju šehadet Hazreti Hamze, (ra). Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem izašao iz svoje kuće i vidio žene kako tuguju, upitao je šta se dešava. Nakon što je obaviješten da žale za Hazretom Hamzom (ra), Časni Poslanik, s.a.v.s, je rekao da već zna da Ensarije (stanovnici Medine) gaje veliku ljubav prema njemu.
Dalje je rekao da, međutim, Allah ne voli da ljudi kukaju na takav način. Ashabi (ra) su rekli da je to jedini način da pomire svoju tugu. Časni Poslanik (savs) je rekao da im nije zabranio da plaču; međutim, zabranio im je da izraze tu tugu udaranjem po sopstvenom licu, čupanjem za kosu i cepanjem odeće.
Ovo još jednom pokazuje kako je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čak i za vrijeme svoje vlastite tuge, bio više svjesan osjećaja drugih.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je historija zabilježila i mačeve koji su služili tokom bitke na Uhudu. Po dolasku kući, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je predao svoj mač Fatimi (ra) rekavši da ona treba da opere krv s njega, i da je u borbi ispunio pravdu.
Slično, hazreti Ali (ra) je također predao svoj mač hazreti Fatimi (ra) dok je ponavljao iste riječi koje je rekao i Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon toga, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da su mačevi Sahla bin Hunaifa (ra), Ebu Dudžane, Harisa bin Sabita (ra) i Asima bin Simmaha (ra) također pokazali veliku hrabrost u borbi.
Ovo pokazuje da Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije želio da njegov zet kaže nešto što bi čak i najmanje umanjilo usluge drugih. Drugim riječima, ovo je bila zamršenost s kojom je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čak i u teškim vremenima, bio sklon osjećajima drugih.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se ovim završavaju događaji koji se odnose na bitku na Uhudu.
Pohod Hamra’ al-Asada
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedna bitka bila bitka kod Hamra’ al-Asada, koja se odigrala u Shawwal 3. po Hidžri. Zapravo, ova bitka je bila dio bitke na Uhudu. To je bitka koja je bitku na Uhudu pretvorila u pobjedu muslimana.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon bitke na Uhudu, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, klanjao namaz u džamiji uprkos njegovim povredama. Nakon noćnog namaza, čini se da je Časni Poslanik (savs) ostao budan cijelu noć, brinući se da bi Ebu Sufjan mogao napasti Medinu.
Ispred kuće Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je uvijek bila straža i vladala je nelagoda u Medini. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je poslao informacije o Ebu Sufjanovom kretanju i saznao da je Ebu Sufjan jurio prema Mekki. Međutim, Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mirovao, i bio je u pravu u svojoj brizi, jer je kasnije te noći dobio vijest da Ebu Sufjan zapravo napreduje prema Medini.
Ebu Sufjan je promijenio kurs jer su mu se na putu do Mekke ljudi rugali, govoreći da nisu bili u stanju čak ni ubiti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ili dobiti ratni plijen, pa kakvu su pobjedu izvojevali? Stoga su se on i njegova vojska okrenuli prema Medini. Uprkos tome što su drugi poput Sufjana bin Umejje savjetovali da se ne ide u Medinu, Ebu Sufjan je insistirao.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je došlo vrijeme za jutarnju molitvu, neko obavijestio Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem o ovom stanju Ebu Sufjanove vojske i njihovoj želji da napadnu Medinu i iskorijene islam.
Saznavši za ovo, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao da, iako Safvan nije bio baš inteligentan, bio je u pravu u pogledu svog savjeta Ebu Sufjanu. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je tada rekao da ako su napredovali prema Medini, tada je već bilo obilježeno kamenje, kojim će biti gađani, što bi rezultiralo da vojska Mekanlija bude potpuno uništena.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.
Apel za molitve u svjetlu strašne situacije u svijetu
Hazreti Halifa (aba) je ponovo uputio apel za dove. Kako se strahovalo, Izrael je direktno napao Iran. Ovo će samo dodatno pogoršati stvari. Neka Allah Svemogući podari razum svjetskim liderima koji tek daju život trećem svjetskom ratu. Neka također podari mudrost i razumijevanje muslimanskom Ummetu kako bi se ujedinili, branili i koristili mudrost.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će spomenuti dva člana Zajednice koja su preselila:
Maulana Ghulam Ahmad Naseem
Maulana Mir Ghulam Ahmad Naseem koji je služio kao imam. Radio je kao profesor na Ahmadija institutu za jezike i teologiju u Rabvi, Pakistan, a trenutno je boravio u SAD-u. Njegov otac je počeo da traga za Mehdijem nakon što je vidio znakove pomračenja Mjeseca i Sunca i na kraju se zakleo na vjernost 1901. Ghulam Ahmad Naseem je posvetio svoj život služenju islama i na kraju pohađao Ahmedija institut za jezike i teologiju.
Služio je u Sijera Leoneu tri godine, a zatim je bio postavljen kao profesor u Rabwah. Za to vrijeme također je stekao magisterij iz arapskog jezika. Kasnije je služio oko četiri godine u Gvajani, a zatim se vratio u Rabvu gde je nastavio da radi kao profesor. Takođe je nastavio da služi kao imam u Zambiji. Odslužio je ukupno 11 godina izvan Pakistana, a cijelo vrijeme je proveo bez porodice. Iza njega je ostalo četvero djece.
Objavio je tri knjige o tumačenju sna, misticizmu i duhovnoj nauci i autobiografiju. Za njega se kaže da je bio vrlo skroman i da je pružio velike usluge zajednici. On je također pružao usluge zajednici u Surinamu suočenoj sa velikim protivljenjem tokom tamošnjih turneja. Kao rezultat svojih napora uspio je ujediniti tamošnju Zajednicu. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah uzdigne njegov položaj i omogući njegovoj djeci i potomstvu da nastave naslijeđe njegovih vrlina.
Dr. Ihsanullah Zafar
Dr Ihsanullah Zafar bivši nacionalni predsjednik zajednice u SAD-u. Dugo je bio nacionalni potpredsjednik, a potom i nacionalni predsjednik Zajednice u SAD-u od 2002. do 2016. godine. Posjedovao je mnoge velike kvalitete. Bio je veoma pun ljubavi i strpljenja. Iza njega su ostale dvije kćerke. Njegova supruga i sin preminuli su od posljedica saobraćajne nesreće prije nekoliko godina, a on je sa velikim strpljenjem podnosio taj gubitak.
Bio je veoma čestit; redovno je klanjao namaz, učio Časni Kur'an i bio je aktivan u nastojanju da ojača svoju vezu sa Bogom. Imao je jaku vezu sa halifatom. Bio je obrazovan u raznim oblastima i uvijek bi studirao. Bio je veoma zadovoljan i zahvalan i učio je svoju djecu da uvijek budu zahvalni Bogu. Imao je strast da pomaže potrebitima. Naučio je svoju djecu da se uvijek uzdaju u Boga i traže od Njega sve što im je potrebno.
U svom radu on bi ljubazno upućivao izvršni odbor koji je pod njim, a ne da im diktira zadatke. Uvijek bi proučavao knjige Zajednice. Nije mogao podnijeti nezadovoljstvo halife, a Hazreti Halifa (aba) je potvrdio ovu činjenicu. Kada nikog nije bilo u džamiji, on bi čistio
prostor, kao i kupatila. Na pitanje zašto je to uradio, odgovorio je da mu je to bila prilika da očisti svoju dušu. Uvijek bi učio i slušao Časni Kur'an gdje god je išao. Volio je sve, a posebno one koji su bili u nevolji i imao je odbojnost prema onima koji su bili dobrostojeći, ali se nisu javili da pomognu onima slabijeg imovinskog stanja. Često bi citirao Obećanog Mesiju (as), i imao je posebnu ljubav prema njemu.
Hazreti Halifa (aba) je potvrdio da je imao duboku ljubav prema halifatu i poslušnost, tako da bi rado ostavio svoje mišljenje kako bi poslušao halifu. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj, zaštiti njegove kćeri i omogući im da nastave naslijeđe njegovih vrlina.